Hoćeš li mi pomoći da se dočekamo?
Baci se na mene.
Baci kišu emocija.
Ogoli moju čežnju
I daruj mi jednu vječnost.
Ako ti kažem da si moja poezija,
Da si moja misao koja danima kisne,
Bez kišobrana i nadstrešnice,
Bez zagrljaja i utjehe,
Bez prisustva,
Hoćeš li mi pomoći da se dočekamo?
Samovala sam hiljadu i jednu vječnost.
Tražila sam nekog poput tebe
Hiljadu i jednu godinu.
Dozvoli da se dočekamo
Ovog stoljeća.
Milenijum godina nas nema,
A ti baš moraš poći?
I jednom si zaista otišao,
Svih sljedećih dana
Boljelo je isuviše.
A, dovraga,
Znaš li koliko su tužni
Ovi krajevi bez početka,
Svaki časak bez tvoje blizine,
Ovo drugarstvo i nikad ljubav.
A koliko je samo ima!
Tužna li je i ova kafa bez šećera
Što se danima hladi u još hladnijoj sobi,
Očekujući te da vratiš
Veliki dio mene što je ostao kod tebe.
Tužno li je izgubiti moje ja zbog tvoga ti.
Tužna li sam i ja.
Pretužna.
Nema te beskonačno mnogo vječnosti.
A morao si biti tu.
Нема коментара:
Постави коментар