Mehmed Mahmutović: Šta mi, zapravo, značiš?

Šta mi, zapravo, značiš
Pitam se svake noći
Dok ti brzo, stidljivim glasom govorim:
"Ćao, laku noć. Sretno ti sutra!"
Vječno prijateljstvo? Smirenje?
Nadu? Ljubav? Strast?
Ili samo djevojčicu?
Djevojčicu koju poznajem već deset godina,
Čijem sam odrastanju svjedok,
Čije kapute, šalove i šešire
Već napamet poznajem?
Djevojčicu kojoj sam uvijek, kao i sad
Ako bih to samo poželio
Glavu mogao položiti u krilo?
"Ćao, laku noć. Sretno ti sutra!"
Ja ću ostati budan još nekoliko sati
I oćutat' ću, zagledan u ispisane listove, kako mi
Krv i dalje udara u glavu
I kako te, iako nisi tu, petkom srećem
U našoj najdražoj kafani
I kako napadno zurim u dugmiće
Na tvojoj bijeloj, svilenoj košulji
Što se od vrata spuštaju
Duboko između grudi
I kako, dok se vozim u autu
Osjetim dodir tvoje nježne, blijede i hladne ruke.
Šta mi, zapravo, značiš?
Jesi li
Još jedna od onih
Koje nikada
Neće razumjeti
Mene, moja ćutanja
I šetnje po kiši
U dva iza ponoći?
Ili si neko
Sa kim bih mogao
Da ćutim i
Šetam po kiši
U dva iza ponoći?

Нема коментара:

Постави коментар