Još jedno "danas" klizi niz prste
Poput tvojih ešarpi
U koje si zavijala bjelinu
I krila od mene stid i strah.
Miriše mi još uvjek mošus
Sa malo bosiljka iz tvoje kose,
Mirišu usne na očaj,
Čaj sa cimetom,
Dan bez snivanja.
Mirišeš,
Ali te nema.
Nazdravljam tvojoj slici na zidu,
Zavirujem kroz drvenu dugmad,
Tražim ti srce pod malo stakla,
Dušu ti tražim,
Svojom te zovem,
A tebe ovdje ponovo nema.
Nema te pod mojom jaknom,
Na mom krevetu,
U malom stanu,
Nema te,
Nigdje te nema,
Osim na mojoj pustoj krivici,
Osim,
Na njenom toplom poljupcu,
Osim u njenoj i mojoj blizini.
Nema te,
A ona tu.
Jutros mi je opeglala sako
I košulju koju si ti kupila,
Pa mi liči na malen zagrljaj,
I one tvoje sićušne ruke
Oko mojih paklenih krugova.
Kriv sam sebi,
Kriv Bogu...
Krivica mi na čelu stoji
I svi je čitaju,
Bacaju kamen,
Mene gađaju,
Nju pogode.
Jutrima mi kuva kafe,
A u njima uvjek isto:
Tvoje oči koje optužuju,
Suze što mi klize niz grlo.
Iz jutra, u jutro
Grizem tvoj strah,
Na njenim usnama ljubim ti bol,
U našem mraku svjetliš k'o zvijezda,
Pod mojom psovkom, tvoje su kletve...
Nema te, a ipak si tu.
Brišem, a ti podebljavaš,
Lomim, dok mi se smiješ,
Vapim sjenkama da nestane sve,
Dan, noć, java i san,
Zvjezdane igre u kojim se vrtim
Dok u bezvremenu čekam tvoj poziv,
A ti tek ponekad niz grlo sklizneš,
K'o ono "odlazim" niz crven karmin,
Kao jutro niz naše noći,
Kao čaj kroz bijeli porculan,
Kao ja...
Niz slomljen život.
Poput tvojih ešarpi
U koje si zavijala bjelinu
I krila od mene stid i strah.
Miriše mi još uvjek mošus
Sa malo bosiljka iz tvoje kose,
Mirišu usne na očaj,
Čaj sa cimetom,
Dan bez snivanja.
Mirišeš,
Ali te nema.
Nazdravljam tvojoj slici na zidu,
Zavirujem kroz drvenu dugmad,
Tražim ti srce pod malo stakla,
Dušu ti tražim,
Svojom te zovem,
A tebe ovdje ponovo nema.
Nema te pod mojom jaknom,
Na mom krevetu,
U malom stanu,
Nema te,
Nigdje te nema,
Osim na mojoj pustoj krivici,
Osim,
Na njenom toplom poljupcu,
Osim u njenoj i mojoj blizini.
Nema te,
A ona tu.
Jutros mi je opeglala sako
I košulju koju si ti kupila,
Pa mi liči na malen zagrljaj,
I one tvoje sićušne ruke
Oko mojih paklenih krugova.
Kriv sam sebi,
Kriv Bogu...
Krivica mi na čelu stoji
I svi je čitaju,
Bacaju kamen,
Mene gađaju,
Nju pogode.
Jutrima mi kuva kafe,
A u njima uvjek isto:
Tvoje oči koje optužuju,
Suze što mi klize niz grlo.
Iz jutra, u jutro
Grizem tvoj strah,
Na njenim usnama ljubim ti bol,
U našem mraku svjetliš k'o zvijezda,
Pod mojom psovkom, tvoje su kletve...
Nema te, a ipak si tu.
Brišem, a ti podebljavaš,
Lomim, dok mi se smiješ,
Vapim sjenkama da nestane sve,
Dan, noć, java i san,
Zvjezdane igre u kojim se vrtim
Dok u bezvremenu čekam tvoj poziv,
A ti tek ponekad niz grlo sklizneš,
K'o ono "odlazim" niz crven karmin,
Kao jutro niz naše noći,
Kao čaj kroz bijeli porculan,
Kao ja...
Niz slomljen život.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар