Anđela Peković: Ako već ideš, pobrini se da zaista odeš

Ako već ideš
Pobrini se da zaista odeš
Isparaj ove zidove košmarima
Jer sanjati sam je obično teško
Uskrati mirise mojim nozdrvama
Jer sjutra udisati vazduh biće pomalo tužno
Ispij boje jutrima
Jer gledati početke okrenuta leđima
Uistinu je nepristojno
Ponesi riječi u naručju
I budi fer
Ne sklapaj ih u pozdrav
One su onda imale drugu namjeru
Spakuj tragove i pokrete
Sve do jednog
Samo brzo
Da se ne predomislim
I ukradem jedan
Čisto da me održava budnom
Samo brzo
Da ne nikne kesten
I iz njega mrtva jesen
Ista ona koja te je nagovorila da odeš
Ona kojoj si postao rob
Ti, naivni, lakovjerni,
Jesenji listu
Sjeno koja si me nadvladala
Iznevjereni snu
Snago na izmaku
Ne slušaj mi misli što žubore
Čujem da se pakuješ
Samo brzo
Ako već ideš
Pobrini se da zaista odeš
Da zaista odeš.


Нема коментара:

Постави коментар