Maja Babović: Lažimo se do besvijesti, samo dok ljubav traje

Ona krhka djevojčica u meni Večeras struže debele slojeve Ogorčenja sa jastuka. Nije da boli, ali trebaš mi. Nije da moraš, ali dođi mi. Obećavam, neću izustiti ni riječi. Obećavam, neću ti nažuljati sluh Pitanjima. Enigmo prosute magije, trebam te. Da prosipamo poljupce do zore. I da nam je malo. Da se ljutimo na noć kada Otvori oči i prospe svjetlost Na naša naga tijela. Želim jednu vječnost, A ne mora je ni biti. Samo obećaj, Slaži me malčice, Da prodangubim, Da se izgubim u tragu tvog parfema. Da me dugo nema nigdje. Da vjerujem u bajku. A ne mora je ni biti. Samo zaželi jako. Samo zagrli najjače. I ne, ne puštaj. I obećaj, jednom kada odeš. Da neće boljeti. Obećaj rastanak s osmijehom. Obećaj, pa pogazi, Ali nek' se smijemo. Nek' bude previše radosnih dana. Nek' nam zavidi vaseljena. Nek' opjevaju našu ljubav. Nek' nas bude. Slaži me da me želiš. Slaži da sam ja ona Pred kojom želiš kleknuti. Za koju želiš prosipati zvijezde, Nositi pretežak mjesec preko ramena. Obećaj da želiš djevojčicu moga lika. Da želiš dječaka tvoje konstrukcije. Da želiš mnogo plodova Naše velike ljubavi. Slobodno me slaži. Neću se ljutiti. Živjeću u toj fikciji. U tom mrtvom ubjeđenju Da dijelimo ista maštanja. Da gledamo ka istom pravcu. Da ištemo jedno od drugog Identične želje. Da su moje pomisli I tvoja sanjanja. Slobodno mi reci da konačno želiš. I nek' ti ne bude krivo Ako jeste tako. I nek ti ne bude krivo I ako nije tako. Podijelimo parče neba Večeras i zauvijek. A kada prođe to "zauvijek" Snaći ću se sama već. Ne brini za mene tada. Brini sada o meni. I ovo je samo jedno patetično veče. Možda veče iskrenih želja. Neću te ja više sjutra željeti. Ili hoću. Slagaću i ja tebe. Lažimo se do besvijesti, Samo dok ljubavi traje. Samo dok je nas.



Нема коментара:

Постави коментар