Teodorina portretisanja: Rekla sam da ne trpim laž

Rekla sam ti 
Da ljubav nije za mene
Prije nego što si me

Imenom njenim dotaknuo,
Prije nego je zamirisala
Listom i proljećem,
Zabrujala potocima,
Zasvirala bregovima,
Zasanjala.
Rekla sam
Da ne trpim laž,
Da mi sumnja igra Paso Doble,
Pod srcem i kožom,
Da odjekuje krvotokom
Njena muzika
Još od dana kad je
Dirigovao on,
Pa ni danas nije zaćutala,
Podmukla neman,
Optužna sestra.
Birala sam riječi,
Grizla se za jezik,
Gušila misao,
Davila vrisak u sebi,
Za tebe,
Za nas.
I opet uzalud.
Ona igra, a zvuk odjekuje,
Koraci joj bockaju moje.
Ona igra,
A ti ne razumiješ,
Ti ne pokušavaš
Da zaustaviš.

Umjesto toga hraniš ego,
Svoju planinu pod jezikom,
Sbog preglasnog,
Odurnog demona
Što mi je strahove na scenu izveo,
Što mi pojačava muziku pod kožom.
Ne mogu!
Rekla sam ti već
Da ljubav zaista nije za mene,
A ti me upleo u njenu paučinu
I sad djelim tijelo i dušu
Na trista djelića
Da nahranim sve,
Da niko od njih ne bude gladan,
Da konačno prestane ova zabava
Na kojoj se moje suze toče.
Ni ovo k'o ni sebe
Nisam birala,
Al' tebe jesam
I tebe želim.
Svakim pogledom tražim,
Svakim korakom grlim,
Svakom mišlju poričem
Da nije za mene ljubav,
A nikad ne mogu protiv nje,
Ne mogu protiv nas.
Ostaću, stišaj sve
U suton te molim,
Ne daj me
Jer kreće novi
Paso Doble.



Teodora Košarac

Нема коментара:

Постави коментар