Dnevnik jedne neurotičarke: Jedinica bola

Sedeli smo goli 
Nije bilo na krovu
A ni na travi 
Već na običnom podu
Goli ne znači da nismo
Imali čarape
Košulju
Haljinu
Pantalone
Goli znači da nismo
Mogli imati šta za prećutati

Goli znači da smo
Rekli sve
A sve znači
Previše 
U poslednje vreme razmišljam
O najboljem načinu za samoubistvo
Da li je to ta jedinica boli?
Setiš se Mike
Taj čovek ima pesmu za svako stanje
“Ovo nije ispovest.
Ovo je gore nego molitva.
Da li sam još uvek ona mera po kojoj znaš ko te boli
po kojoj znaš koliko su pred tobom svi drugi bili goli?
Da li sam još uvek među svim tvojim životima onaj komadić najčistijeg oblaka u grudima i najkrvavijeg saća?”

Živiš hiljade života
Hiljade ispovesti
Hiljade molitvi
Hiljade jedinica boli
Ne upoređuješ
Nema lakših i težih priča
Ima samo priča
Ima samo subjektivna jedinica boli
Svakom je njegova najveća
U datom trenutku
U tom satu koji sa tobom deli
U tom danu koji provodite zajedno
U tom životu
I kažeš
Nemoj...
Nemoj se izvinjavati zbog suza
Nemoj se izvinjavati zato što si komplikovan
Nemoj se izvinjavati zato što si teška
Nemoj se izvinjavati zato što si drugačiji
Nemoj se izvinjavati zato što trošiš vreme
Nemoj se izvinjavati zato što te boli

Nemoj stvarno
Jer znaš
Nema te jedinice boli
Koja bi objasnila suštinu
Tu ogoljenu suštinu
Preživljenog u trenutku
Onog što se preživljava dok isčekuješ smrt
Onog što preživljavaš dok čekaš ispred
porođajne sale
operacione sale
Dok čekaš da izađu rezultati prijemnog
Dok je čekaš da siđe na vaš prvi sastanak
Dok ga gledaš kako zauvek odlazi
Dok spuštaju sanduk u zemlju
Dok rat traje
Dok sediš na aerodromu i napuštaš sve

Ta jedinica boli je samo tvoja
Zapamti to
Nemoj da se izvinjavaš
Sedeli smo goli
Ne zato što smo se svukli
Već zato što nemamo više šta
Za sakriti
Jedinica bola
je jedinica spremnosti da
da se skineš i predaš
dok ostaješ u odelu.

Bojana Obradović

Нема коментара:

Постави коментар