Stevica Rajčetić: U krevetu

Ostani još malo tu pored mene u krevetu,
Još je rano, hladno je izvan pokrivača, nemoj da trljaš oči, nemoj da spiraš noć hladnom vodom sa lica
Ne puštaj jutro u zenice, ne budi se, mila, spavaj tu na mojim grudima, spavaj ili makar se pravi
Dok golubovi i vrapci još bezbrižno kunjaju na tek procvalim jorgovanima,
Po ulicama tumaraju samo pijanci, pekari i đubretari, čak ni prvi hlebovi još nisu zamirisali
Zato ti i kažem, ne budi se, lezi, pusti me da ti kroz kosu prstima kao po žicama gitare sviram,
Rano je, ne dam te još uvek ljudima, sačekaj da minimum dvadeset tramvaja prođe po kičmi šina svojim čeličnim prstima,
Sačekaj da kiša pikavaca jutranjih neurotičara zaspe ulice našeg grada,
Pusti da jagodice zamirišu na dnevne novine, pusti da se laktovi ljudi malo ulube prilikom ulaska u prve jutarnje autobuse,
Ispisuj po mojoj koži vrhovima prstiju nepoznate reči, crtaj arhaične krugove, svojim protezanjem unesi pometnju u zemljinu težu,
Ma, radi sve, samo nemoj još da ustaješ, nemoj još da me puštaš od sebe, nemoj sada kada sam tako lepo počeo da gubim razum,
Nemoj sada kada si tako lepo počela da gužvaš posteljinu,
Nemoj sada kada si tako lepo počela da svojim kapima znoja navodnjavaš Saharu,
Veruj mi, vreme uživa u tome da ga zaustaviš, a ti si baš toliko naporna u nameri da se probudiš
Da svetlom oteraš senke koje nas pokrivaju, što plešu nad nama, prekidaš igru,
Kao najstroži roditelj oduzimaš mi igračku a tek sam je najjače moguće zagrlio,
Ej, ništa se neće desiti ako ostaneš tu, veruj mi slepo, veruj mi svaku reč koju ti tiho izgovorim
Ujutru sam tvoja Šeherezada, pričam ti priče 1001 jutra,
Ujutru sam tvoj čarobnjak, harlekin, trubadur, šaman, prekaljana varalica, mangup, bludna strana svesti,
Na tvoje rutine i pravila se zalećem svom snagom svog blesavog uma, činim sve što znam samo da ostaneš tu,
Preko tvojih očiju navlačim usne i prste, prekrivač koji miriše na proleće u Toskani,
I grlim te, tako te jako grlim da sam kao bršljen srastao uz tvoje telo,
I činim sve, baš sve što mi poput promašenog života prođe kroz misli
Samo da ostaneš tu makar još jedan vek.

Нема коментара:

Постави коментар