Nedovoljno odlučnosti,
U ključnim naletima
Toliko iščekivanih inspiracija
Nakon dovoljno dugih stagnacija,
Bezuvjetno vodi do manjih ili većih preloma
Neuhvaćenih, ali utisnutih momenata
U kojima sam i sretna i nesretna,
Prazna i ispunjena,energična i pospana.
I tako bez rime i pameti
U nedogled nabrajanja
Glupih i nepotrebnih krajnosti
Postajem i ostajem
Sve ono što jesam
Van i unutar svih okvira
Svoje prijeđene prošlosti.
Optužbe u njeno ime
Inzistirajući sam prepustila
U ruke najvišeg suda,
Disciplinirano se držeći formalnosti
U tom starom i znanom procesu
Odbrane srca ne birajući sredstva.
I opet padnem
U nekim nepredviđenim obratima;
Kad mi ''ti'' upadne
Kao obraćanje visokim tonom
U svrhu uzleta svojih pozitiva,
Naivno preduhitrena
Po tko zna koji put iznova
Automatskom reakcijom svojih emocija
Koje se za samo jedno spomenuto ''ti''
Rasplamsaju na milijune
Mogućih smjerova mojih stihova.
Onda se najčešće (sve češće)
Junački zagrcam s ta dva slova
I prešutim svu najezdu
Sladunjavih nastavaka.
Vratim se krajnostima.
I izbor prepuštam tišini
Kao čistu liniju manjeg otpora.
Нема коментара:
Постави коментар