Milena Petrović: Budi srećan, moj Avguste

Budi srećan, moj Avguste
U svojim pčelinjacima
U svojoj srži bivstvovanja,
Budi srećan pred punim pepeljarama zgužvanih sećanja.
Ja nikada neću pomrsiti končiće
Koje si mi u maslinjaku položio na krila,
Neću ih ispustiti,
Neka se poput lenje drači još šire po mojim nepostojećim ćoškovima,
Neka me umreži celu,
Neka dodiruje naga stopala onog maslinjaka.
Samo budi srećan
Sa njom u džepu,
Na dlanu,
Sa mnom u slepoj mrlji
Koju osećaš
A ne vidiš.

Budi
Samo budi
I nikada nemoj prestati,
Odustati,
Posustati,
Zgaziti dečaka u žuto-zelenom dresu Brazila.
Ti si on!
Njegov šegrt,
Oštra senka.
Nemoj bežati,
I dalje si on
Koji halapljivo pije svetla grada,
Kome su zvezde pod stopalima.
Ne poistovećuj svoja sunca
Sa odbeglim odrazima.
Budi,
Samo budi na milion načina
I nikada nemoj prestajati!
Nemoj,
Takvi kao ti ne umiru.


Нема коментара:

Постави коментар