Sara Knežević: Znao si da ćeš me želeti natrag

Jutros
ponovo
mi
u kočijama
preko drvenih gradova 
i starih krovova
slušali smo
prirodu 
i pevali
plavu pesmu
u kišno jutro
videla sam
mirisala je jesen
imao si na dlanu
mene
i ponavljao si
iznova stihove naše
ljubičaste pesme
zapalili smo vatru
u bakinom dvorištu
zurili u zvezdano nebo
zamišljali
uvek iste želje
priljubljenih tela
topili se
u zvuku tišine
čekali praskozorje
pričali o snovima
ležali na zracima
bilo je more
plaža
i jutarnji talas
slušali smo
i voleli
sunce
što izlazilo je za nas
jutros
ponovo mi
zapalili smo cigarete
i šetali
bosi
i mokri
"i sa svega nekoliko rečenica loše prikrivena želja"
šaputao si
"prostakušo i plemkinjo moja"
videla sam
jutros
sijali smo
ponovo mi
želela nas
ali nismo
zablistali
videla sam
i mislila
kako je bezveze
što si dopustio
i propustio
kočije
i kišni
najsvetliji dan
i kako je malo trebalo
da ne budemo
dva stranca
i pitam se još uvek
zašto
kada si znao
da ćeš me želeti natrag
zašto si me pustio
i izbrisao
pre nego je zapisano
kada si znao
da se ovakva
ne zadržava
ne moli
i ne čeka
nikoga
kada si znao
da jednom kada ode
više se ne vraća
nikada.



Нема коментара:

Постави коментар