''Zaljubljeni ste u narcisa, on je Vaš magnet, potreba ovisne ličnosti.''
Rekao mi je terapeut, a ja sam pomislila kako je sigurno u pravu.
Moje tadašnje noći zbilja su prolazile u oblačenju tvojih košulja
U lijevanju tekućina Rabanovog Inviktusa duž mojih bedara
Udisanju tkanina jastučnica, koje su osijavale kapi znoja
A moje uši naćulile bi se kao psetu na spomen najdraže ti paste za zube.
Imao si neku muziku koju si volio i živio
I znaš, znala sam proučavati melodije, piti tekstove
Ulazila bih u kompozicije, navlačila ih na sebe
Da te osjetim
Da živim što živiš, da budem ti, pokrijem se
Da ti misli postanu moja koža i svaki ti trnac moj flow
Bože, kako sam voljela način
Na koji si me cijedio, stvarao mi nove bore i letove leptira iz ozarenih gusjenica
Način na koji si trgao kruh rukama, polagao me u kadu mjehurića kao djevojčicu
Tvoje tiho jecanje i traženje pažnje poput ranjenog diva
Nesređenog, kukavičkog mačo muškarca
Koji traži krilo majke i zarija mi nokte u ramena
Da ne pobjegnem od svih njegovih bjegova, da ga ne napustim
Da mu budem vječno ogledalo.
Jebeš Đoletovo jednom u hiljadu života, ti si bio muza, vječno ''zato''
Pitanje bez odgovora, odgovor bez pitanja
Džoker zovi as u rukavu kada pomislim da nisam živa
I kakav god da si bio bio si mi ponos
Najgori, najgorči pelin, osakaćen grčevitim branama
Ja, bila sam sretna jer imam što oni ne znaju, što oni ne mogu
Oni, koji pričaju o ljubavi i opsesiji kao o istini i suštinskoj laži
Kao o Led Zeppelinu i Bili Holideju Ostavljeni u jamama bez dna I znaš, nikada nisam posustala u tome da kažem kako sam te voljela - voljela, hej! Ne rađa se svaki dan odricanje kože da bih obukla tebe Gutanje nemira, jedenje prstima, kako i doliči Nelogičnost razloga i bivstvo za zagrljaj, raljama privezan uz slatkastu ti krv Odricanje svega kako bi se slijedilo tebe Poželjnih pogleda, nuđenih nježnosti, obitelji i mladosti Kao Karenjina Vronskog, tračnicama jurećeg vlaka Ekstremno. Burno. Neutaživo. Tako surovo životno. Pokretno. I jasno. Znaš, provodila sam vrijeme maštajući Kako sam zakrpa svakoj pukotini tvojih razderanih traperica Činela palicama na kojima si se iživljavao Žica trzavica tvojim jagodicama u kojima sam se gubila, grizla ih do ogoljenog mesa i kosti Kao mačka svoje poslastice, koje pojede pa prede Izvijajući se uz tvoje butine Vodila sam ljubav sa tvojim motociklom, krvarila pod tvojim žiletima Osjećala slobodu u kavezu razdora, slatkoću u kiselinama bola Hej, ne može to svatko Jebeš mlaku kavu, čaj ili juhu Ne diše čovjek od jednog dobro jutro, izvoli, molim i oprosti Ne sanja se odmoran, nego prokleto umoran Hej, ne može to svatko, ni približno Samo par, nadopuna tuđih demona, kao jing i jang Potreba, magnet, kako god Ljepota nedovršenih ljudi - bogalja, zarobljenih dječaka i djevojčica Oduvijek je bila u kaosu Inspiracija bi tekla iz očaja, pohote i potpune predanosti Grom bi udarao i tresao tlo, gdje god se pojavio Sunce je prelijepo, no tko je ikada rastao od suše? Ta tko bi se odrekao predstave požude Tjelesne i umne puzle, iracionalnog nad savršeno racionalnim Trenutaka o kojima pjesnici šute jer riječi su nedostojne, suviše čiste Ta tko bi se odrekao omče oko vrata i leta iznad umirujućeg Buđenja lovačkog instinkta, njuha životinje i razjapljenih kljova Siline želje da se ukroti divlje Nepoznate sile koja razumu pokazuje srednji prst Vražjih kotača nizbrdice rolerkostera, dječja zabava, odrasla prikrivena želja Ja, teško se odričem Femme fatale, visokih potpetica i mrežaste haljine Ruža nanesenog preko ruba usana, plesa sjena na ivici krova Tijela kao hrama za sva tvoja utočišta Mimi i Oskara, Gorkog mjeseca i dima cigarete Što razara pluća kurtizane predane ti na oltaru Mojsijeve žrtve Tako blizu Bogu. Ostaješ mi, prokleto ostaješ - za nedužne papire Možda me i potjera vojska slova od napora koje im zadajem Protivniče. Saputniče. Inspiracijo. Snu neprospavanih noći. I idem ti niz dlaku, niz magnet, niz potrebu, hraneći mazohizam, pružene ruke Ljubav. Navučene luđačke košulje nasmiješena sam hodala Udišući svaki djelić kisika kao da je posljednji U nemirima pronašla sam svoj mir, u tvome klimavom identitetu kockice svog izgubljenog Pamteći zauvijek glavne epizode serije zvane Život Koračavši dalje dosegnutog cilja, tankih niti duše ispuštenih iz uzdi Ostavljenih iz djetinjstva, boli i obrana Koračala sam zadovoljna, sa kratkim primislima Kako je terapeut bio dobar intelektualac A ja prepredeno istančani emotivac. Bilo kako bilo, kasnije nisu dostizali titule mog narcisa I kasnije nikome nisam ponovno postala njegova - ovisna ličnost.
Kao o Led Zeppelinu i Bili Holideju Ostavljeni u jamama bez dna I znaš, nikada nisam posustala u tome da kažem kako sam te voljela - voljela, hej! Ne rađa se svaki dan odricanje kože da bih obukla tebe Gutanje nemira, jedenje prstima, kako i doliči Nelogičnost razloga i bivstvo za zagrljaj, raljama privezan uz slatkastu ti krv Odricanje svega kako bi se slijedilo tebe Poželjnih pogleda, nuđenih nježnosti, obitelji i mladosti Kao Karenjina Vronskog, tračnicama jurećeg vlaka Ekstremno. Burno. Neutaživo. Tako surovo životno. Pokretno. I jasno. Znaš, provodila sam vrijeme maštajući Kako sam zakrpa svakoj pukotini tvojih razderanih traperica Činela palicama na kojima si se iživljavao Žica trzavica tvojim jagodicama u kojima sam se gubila, grizla ih do ogoljenog mesa i kosti Kao mačka svoje poslastice, koje pojede pa prede Izvijajući se uz tvoje butine Vodila sam ljubav sa tvojim motociklom, krvarila pod tvojim žiletima Osjećala slobodu u kavezu razdora, slatkoću u kiselinama bola Hej, ne može to svatko Jebeš mlaku kavu, čaj ili juhu Ne diše čovjek od jednog dobro jutro, izvoli, molim i oprosti Ne sanja se odmoran, nego prokleto umoran Hej, ne može to svatko, ni približno Samo par, nadopuna tuđih demona, kao jing i jang Potreba, magnet, kako god Ljepota nedovršenih ljudi - bogalja, zarobljenih dječaka i djevojčica Oduvijek je bila u kaosu Inspiracija bi tekla iz očaja, pohote i potpune predanosti Grom bi udarao i tresao tlo, gdje god se pojavio Sunce je prelijepo, no tko je ikada rastao od suše? Ta tko bi se odrekao predstave požude Tjelesne i umne puzle, iracionalnog nad savršeno racionalnim Trenutaka o kojima pjesnici šute jer riječi su nedostojne, suviše čiste Ta tko bi se odrekao omče oko vrata i leta iznad umirujućeg Buđenja lovačkog instinkta, njuha životinje i razjapljenih kljova Siline želje da se ukroti divlje Nepoznate sile koja razumu pokazuje srednji prst Vražjih kotača nizbrdice rolerkostera, dječja zabava, odrasla prikrivena želja Ja, teško se odričem Femme fatale, visokih potpetica i mrežaste haljine Ruža nanesenog preko ruba usana, plesa sjena na ivici krova Tijela kao hrama za sva tvoja utočišta Mimi i Oskara, Gorkog mjeseca i dima cigarete Što razara pluća kurtizane predane ti na oltaru Mojsijeve žrtve Tako blizu Bogu. Ostaješ mi, prokleto ostaješ - za nedužne papire Možda me i potjera vojska slova od napora koje im zadajem Protivniče. Saputniče. Inspiracijo. Snu neprospavanih noći. I idem ti niz dlaku, niz magnet, niz potrebu, hraneći mazohizam, pružene ruke Ljubav. Navučene luđačke košulje nasmiješena sam hodala Udišući svaki djelić kisika kao da je posljednji U nemirima pronašla sam svoj mir, u tvome klimavom identitetu kockice svog izgubljenog Pamteći zauvijek glavne epizode serije zvane Život Koračavši dalje dosegnutog cilja, tankih niti duše ispuštenih iz uzdi Ostavljenih iz djetinjstva, boli i obrana Koračala sam zadovoljna, sa kratkim primislima Kako je terapeut bio dobar intelektualac A ja prepredeno istančani emotivac. Bilo kako bilo, kasnije nisu dostizali titule mog narcisa I kasnije nikome nisam ponovno postala njegova - ovisna ličnost.
Нема коментара:
Постави коментар