Šta je sve sramota?
Danas:
Sramota je
Voljeti
Znati
Plakati
Radovati se
Čuditi se
Vjerovati u Boga
Sve to je jako staromodno i ,,aut”
Sramota je biti pisac, pjesnik
Slikar, muzičar, vajar
Svi oni su društveni paraziti
I samo vole da se zovu umjetnicima
I samo vole da se nadaju jer nada posljednja umire
A ne znaju da je to obična floskula i laž
Ona je odavno mrtva i svi ti umjetnici su njeni potomci
I čeka ih ista sudbina
Sramota je biti zidar
Stolar
Rudar
Trgovac
Zemljoradnik
Ali nije sramota biti špijun i lopov
Sramota je misliti i biti slobodan
Ali nije sramota biti poltron i kukavica
Sramota je biti rodoljub
Ali nije sramota biti nacionalista i šovinista
Niti je sramota gaziti đedovinu
Sramota je nositi dugu suknju i pristojno se oblačiti
Sramota je reći izvini i hvala
Sramota je biti ljubazan
Pa zašto sve dobro i lijepo ne bi iščezlo, ili i hoće?
Mene je sramota jer sam dio jedne veće sramote
Ove gdje je znanje postalo ekskluzivno pravo manjine
Ove gdje smo svi ogrezli do guše u Gogoljevim Mrtvim dušama
Ove gdje se slavi nepotizam
I utrkuje sa poštenim radom
Ove gdje nam Vuk Branković epskih dimenzija
Ugovara susret sa boljim vremenom
Ove gdje smo zaboravili da smo na misiji
I da bi najprije trebalo postati čovjek
Ove gdje je sve izumrlo!
Nema više Lenke Dunđerski
Nema ni Isidore Dankan
Niti Vere Pavladoljske
I potpuno mi je jasno da ih pjesma više neće roditi
I nije ih vrijeme ubilo
Nego smo ih mi žive zakopali
I sad vas pitam
Savremenici
I kreatori svih tih sramota:
Čime da se ponosim kad smo od čovjeka najveću sramotu napravili?
Sramota je
Voljeti
Znati
Plakati
Radovati se
Čuditi se
Vjerovati u Boga
Sve to je jako staromodno i ,,aut”
Sramota je biti pisac, pjesnik
Slikar, muzičar, vajar
Svi oni su društveni paraziti
I samo vole da se zovu umjetnicima
I samo vole da se nadaju jer nada posljednja umire
A ne znaju da je to obična floskula i laž
Ona je odavno mrtva i svi ti umjetnici su njeni potomci
I čeka ih ista sudbina
Sramota je biti zidar
Stolar
Rudar
Trgovac
Zemljoradnik
Ali nije sramota biti špijun i lopov
Sramota je misliti i biti slobodan
Ali nije sramota biti poltron i kukavica
Sramota je biti rodoljub
Ali nije sramota biti nacionalista i šovinista
Niti je sramota gaziti đedovinu
Sramota je nositi dugu suknju i pristojno se oblačiti
Sramota je reći izvini i hvala
Sramota je biti ljubazan
Pa zašto sve dobro i lijepo ne bi iščezlo, ili i hoće?
Mene je sramota jer sam dio jedne veće sramote
Ove gdje je znanje postalo ekskluzivno pravo manjine
Ove gdje smo svi ogrezli do guše u Gogoljevim Mrtvim dušama
Ove gdje se slavi nepotizam
I utrkuje sa poštenim radom
Ove gdje nam Vuk Branković epskih dimenzija
Ugovara susret sa boljim vremenom
Ove gdje smo zaboravili da smo na misiji
I da bi najprije trebalo postati čovjek
Ove gdje je sve izumrlo!
Nema više Lenke Dunđerski
Nema ni Isidore Dankan
Niti Vere Pavladoljske
I potpuno mi je jasno da ih pjesma više neće roditi
I nije ih vrijeme ubilo
Nego smo ih mi žive zakopali
I sad vas pitam
Savremenici
I kreatori svih tih sramota:
Čime da se ponosim kad smo od čovjeka najveću sramotu napravili?
Коначно сам дошао до целине ове изузетне песме. Слушао сам је на Јутјубу, али је тамо, из неког разлога, исечена. Када би се песме овакве снаге и истинитости чешће писале, сигурно би било мање разлога за нашу, иначе превелику срамоту. Браво Анђела, браво! Надам се да ће се ово, као и остала твоја дела, ускоро сабрати у какву пригодну збирку, на радост и задовољство љубитеља поезије.
ОдговориИзбриши