Martina Anđelić: Tebi što čekaš

Hej, ti,
Što noćas u ponoć
Sjediš sama u kutu sobe
Čekajući do tri
Samo kako bi potvrdila
Da neće doći
Ni ne planira
Ni ne želi
Ni ne žali

Ti, što čekaš jutra
Sklupčana u fotelji
Ti što očekuješ
Kao da je prvi put
Zamišljaš li ga još
Kao princa na bijelom konju
Koji će otjerati samoću
Tvoju staru prijateljicu

Percipiraš li ga još
Kao uvjet za život
Kao vodu
Zrak
Sunce
Kisik

Zamišljaš li ga
Kako ti govori „volim te“
Trčeći k tebi
Kako ti se prepušta
Grleći te oko struka
Ljubeći te po vratu

Kako noći provodi pored tebe
Kako svoje ruke lijepi za tvoje
Vjeruješ li zaista još uvijek
Da će se pojaviti pred vratima
Kada sat otkuca tri
Da će ukloniti mrak
Upaliti svjetlo

Vjeruješ li zaista
Osvrni se
Sama si
I zauvijek ćeš biti
Jer on neće doći
Da baš ti što čekaš jutra
Dok se on zabavlja
Hodajući od šanka do šanka
Gledajući nju preko puta stola
Gubeći se u oblacima dima
Putujući svijetom

Reci mi još
Lijepiš li još uvijek
Njegovu sliku
Nakon što je pokidaš
Na komadiće u očaju
Kada se pojavi tračak
Sulude nade

Reci mi još
Koliko dugo
Planiraš čekati
Reci mi vrijedi li
Uspavano sjediti u kutu
Naivno vjerovati
Osvrni se ponovno
Ostala si sama čekajući
Nekoga tko neće doći

Hej, djevojčice,
Probudi se
Hej ti uspavana djevojčice
Ne ljuti se
Ni na njega ni na sebe

Ljubav je apstrakcija
Svi upadamo u rupu
Ali hej
Vrijeme je
Već odavno došlo
Vrijeme je -
Probudi se.


Нема коментара:

Постави коментар