Ivana Pantelić: Nostalgija

Neponovljivi stihovi Vlade Divljana
i raspoznavanje tonova duše
pozivaju me
vraćaju me
među nedavno ostavljene misli
ostale su
da se odmaraju
da zaboravljaju da postoje
da se izležavaju u šolji hladne kafe
u tacni dopola pojedene torte
u flaši neotvorenog vina
samo nekoliko misli
o savladavanju sunca
ništa naročito
nečiji se svetovi lome
uz prve hladne kiše
u noćima kojima korača
jedno nepregledno
sam
u noćima kojima lutaju
misli kojima ne mislim
stih Vlade Divljana ponovo pleše
smejemo se
smejemo
i sve je u redu
čak i kad nije.



Нема коментара:

Постави коментар