Kada odlučiš da odeš
nemoj to reći onom
od kojeg odlaziš,
već onoj koja želi
još malo da ostane.
Kada odučiš da odeš,
odlazi bez pozdrava,
jer svako mahanje
vrišti melanholijom,
vuče čeznju za sobom.
Kada odlučiš da odeš,
odlazi kao kukavica
koja je sreći zarila
nož u leđa.
Odlazi kao mrav
sa hiljadu puta većim
zaboravom od sebe.
Odlazi kao ranjenik
koji se nakon rata teško
navikava na slobodu.
Kada odlučiš da odeš,
odlazi bez govora o putu,
odlazi bez pitanja,
pravdanja,
ubjeđivanja,
bez psovki,
bez suza,
bez riječi
koje niti bole,
niti vole.
Odlazi se bez tišine,
punih ruku ničega,
praznog srca svega.
Kada odlaziš,
odlazi kao poslednji čovjek
koji bi napustio svijet.
Putniče,
osim sebe nemaš
šta da izgubiš,
zato izmisli samoodgovor
za ljepša umiranja.
Nije odlazak pismo na pragu.
niti želja da budeš
zaustavljen na koljenima.
Nije odlazak odluka,
već umor,
dotrajalost,
izlizanost,
mrtav konj.
I nije odlazak
početak novi,
nego jednog puta kraj,
kad nemaš gdje,
osim da odeš.
Divno iskazana emocija. Svaka čast.
ОдговориИзбриши