Anđela Peković: Ljubavna pjesma

Mogla bi biti nostalgija i iščekivanje
Mogla bi me vratiti u nečije dvadesete
Opčiniti me Sinatrom, Martinom i Porterom
Ili me uvjeriti da mi pripada La Vie en Rose
Mogla bi biti prava Hičkokova šarada
Ili bi me mogla učiti sartrovskoj slobodi
Mogla bi biti i revolucija 
Tako bi opravdala sebe ukoliko me ubiješ
Mogla bi mi oduzeti samokontrolu
Pomrsiti mi konce
Uvesti nered
Srušiti trošne temelje
Ti si suprotna zakonima života
Vijeka kao i smrt
Koje je boje zaista tvoja krv
Ja ne vjerujem u tvoje crveno
Niti u pompu koju ogrćeš
Vjerujem u dogorelo palidrvce koje držim
I u opekotine kojih je sve više
Vjerujem da si loš slušalac
Ali dobar pregovarač
Vjerujem 
Slijepo vjerujem
Da liberalizam kudiš
A dobrovoljce nazivaš sužnjima
Vidim te
Vidim te odavde
Ali
Danas sam kiparski vajar i dozivam Afroditu
Danas mi nije dovoljno samo da te gledam
Iako te prezirem
Ja bih da postaneš moja 
Samo moja
Nemirna riječ i nagost koju prvi put slušam
Tebi
Kojoj ime ne znam
A pseudonim ti je Ljubav.

Нема коментара:

Постави коментар