Hronike jedne Ivane: Odavno žudim za nekim

Odavno žudim za nekim
Ko će znati šta mi predstavlja
Poljubac u čelo
Kome ću se sklupčati u krilu
Dok zavlači prste u moju kosu
Ko će na moju ljutnju reći da sam dete
Razmaženo
Ishitreno
Temperamentno
Odavno žudim za isprepletanim nogama
Ispod toplog jorgana
Za privlačenjem u zagrljaj
Onda kada želim otići
Žudim za
Toplim rečima koje će me ugrejati poput čaja
Za ostavljanjem otisaka dlanova
Na zamagljenim prozorima
Za detinjastim ponašanjem,
Jer baš sam takva ispod ledene površine - 

Obično dete koje želi da se igra.
Žudim za jednim domom
U kome ću osećati da bih tu mogla ostati zauvek
Za nekim ko će umiriti moj nemirni san
Pored kog neću imati košmare
Ko će reći:
"To je samo san",
A ja ću u svaku reč naivno poverovati
Krupnim očima nade gledati 
I sve to, modro i zeleno
Napokon će me uspavati.
Odavno žudim za nekim
Kog ću svakodnevno zasmejavati
Ko će voleti 
Baš tu nezrelu devojčicu koju sam dugo skrivala
Ko će je povući nestašno za kike
U kome će se roditi osećaj 
Čuvanja
Razumevanja 
Da nije lepo dete rasplakati,
A jos manje ženu,
Jer baš ona
Donosi užitke
Misterije
Bliskost
Šetnje na ivici opasnosti;
Baš žena
Uvek svima pruža ruku spasa.
Odavno žudim za jednim
"Da"
Na pitanje
"Mogu li biti tvoje sve?"
Žudim za prepuštanjem
Odlaskom i dolaskom bez promena
Distanci
Udaljenosti
Žudim za jednom rupicom na bradi
Jednim osmehom
Slatkim osećanjem koji pruža jedna brada na mom vratu
Za jutarnjim golickanjima
Pesmama
Nadimcima koje mrzim,
Ali koja dobijaju lep prizvuk sa jednih usana;
Znala sam da odavno žudim
Ali novembar mi je doneo osobu
Koju ću 
Nadam se
Znati da volim.

Ivana Jovanović



Нема коментара:

Постави коментар