Đurđija Matić: Otišla sam ti, Beograde

Otišla sam ti,
Beograde.
Zalažući se za svoj smisao
Ostala sam bez jednog.
Sa tobom je trebalo da počnem
Ne i da se završim.
Prvi si me napio
Sproveo kroz supkulture
Smestio me na tribine da navijam
Pokazao mi izložbe
Zaljubio me u galerije
I Dunav
Prvi si navijao za moj sprint
Citirao mi Lorku
Odvezao me do Vuka
Vozom
Sačuvao mi ljuljašku u ponoć
Naučio me da pišem
Naslikao mi pogled sa krova
Odsvirao mi Šopena
Rodio mi srodnu dušu
Izveo me iz zone komfora
Orijentisao me u srcu
Upoznao me sa inspiracijom
Ti si me prvi uhvatio za ruku
Izgubljenu
Poveo me pravim putem
Ti si me prvi
Naučio životu.
Beograde
Otišla sam ti.
Ne zameri
Navikla sam da otplivam u nepoznato
Ostavljajući srce pod kormilom.
Navikla sam da napuštam naručja
Koja počinju da liče na dom.
Omela me senka Petra Pana
Nedođija
Morala sam
Veruj mi
Ovako je najbolje.
Više od tebe volim samo
Tebe -
Kada ti se vratim.
Nauči me,
Nauči me da i ja budem draža
Kada odem
Nauči me da budem voljenija
Kada se vratim.
Kao što sam ja tebi,
Kao što si ti meni.
Beograde,
Otišla sam ti.
Nauči me da prebolim.




Нема коментара:

Постави коментар