Ovo je jedna
Sasvim obična pjesma.
Pomalo luckasta,
Pomalo dosadna.
Jedna pjesma o povjetarcu,
O kišnoj inspiraciji,
O jednom čekanju.
Ovo je pjesma
O jednoj pjesmi.
Našoj.
U njoj je on, ogoljeni.
U njemu sam i ja,
Potpuno njegova.
Ovo je pjesma
Pomalo ni o čemu.
Malo njegova,
Malo vaša,
Možda i moja.
Sasvim obična pjesma.
Pomalo luckasta,
Pomalo dosadna.
Jedna pjesma o povjetarcu,
O kišnoj inspiraciji,
O jednom čekanju.
Ovo je pjesma
O jednoj pjesmi.
Našoj.
U njoj je on, ogoljeni.
U njemu sam i ja,
Potpuno njegova.
Ovo je pjesma
Pomalo ni o čemu.
Malo njegova,
Malo vaša,
Možda i moja.
Pišem,
Tek da ne zaboravite
Dodir mojih riječi
Po vašim jesenjim dušama.
Malo zaljubljenim,
Malo neljubljenim.
Pišem,
Da se sjetite mog lika
I kada moja ljepota govora
Bude trulila u zemlji
Drugujući sa crvima.
Tek da ne zaboravite
Dodir mojih riječi
Po vašim jesenjim dušama.
Malo zaljubljenim,
Malo neljubljenim.
Pišem,
Da se sjetite mog lika
I kada moja ljepota govora
Bude trulila u zemlji
Drugujući sa crvima.
Ovo čak i nije pjesma.
Ni svrhu ni poentu
Joj ne raspoznajem.
U njoj nema ni grada,
Ni lika.
U njoj se nećete tražiti.
U njoj se nećete ni naći.
Neće ni on,
Mada je svaka njegova
Od samoga rođenja.
Ni svrhu ni poentu
Joj ne raspoznajem.
U njoj nema ni grada,
Ni lika.
U njoj se nećete tražiti.
U njoj se nećete ni naći.
Neće ni on,
Mada je svaka njegova
Od samoga rođenja.
Ovo je pjesma o svrsi.
O suštini.
O idealima.
Za buduća pokolenja.
Za dogorele cigarete.
Za majke,
Sinove,
Udovice
I upokojene.
Ovo je pjesma o "drugačijosti".
O suštini.
O idealima.
Za buduća pokolenja.
Za dogorele cigarete.
Za majke,
Sinove,
Udovice
I upokojene.
Ovo je pjesma o "drugačijosti".
Na kraju,
Ja imam samo jedno..
Samo jedno pitanje.
Ko je kadar dati mi odgovor?
Ja imam samo jedno..
Samo jedno pitanje.
Ko je kadar dati mi odgovor?
Koliko koštaju maštanja o njemu,
Sa njim?
Noćas?
Uvijek
I zauvijek?
Koliko novaca,
Pjesama,
Flaša,
Suza?
Koliko čega?
Da ga ne grlim kroz snove,
Da ga imam na javi
I da ponosno kažem
"Ja sam zlatna djevojčica
Mog zlatnog dječaka!
Ja, a ne neka druga obična žena."
I da jednog dana
Budem zlatna žena
Zlatnog čovjeka mojih snova?
Koliko, dovraga?
Sa njim?
Noćas?
Uvijek
I zauvijek?
Koliko novaca,
Pjesama,
Flaša,
Suza?
Koliko čega?
Da ga ne grlim kroz snove,
Da ga imam na javi
I da ponosno kažem
"Ja sam zlatna djevojčica
Mog zlatnog dječaka!
Ja, a ne neka druga obična žena."
I da jednog dana
Budem zlatna žena
Zlatnog čovjeka mojih snova?
Koliko, dovraga?
Нема коментара:
Постави коментар