Hronike jedne Ivane: Radim loše stvari

Radim loše stvari
Oprosti
U Havani su mi dva dugmeta otkopčana na košulji
Imam svog Harlija 
Kožu mi prži vrelina Sunca
I dobra sam
Ali pomalo divlja
Dok se uvijam poput zmije na putevima
Bežeći
Lutajući
Tražeći
Neki znak
Simbol
Da je ovo što radim zabranjeno ili pogrešno.
Radim loše stvari
Oprosti mojoj bahatosti 
Neprimerenosti
Što ne marim za tvoja i tuđa mišljenja
Za pohvale, odobravanja ili kritike
Dok plešem tango grešnim ulicama Argentine
Što ne želim nikog drugog 
Već samo život
Da uđe ispod moje kože
Da brzo juri ne mareći za ograničenja
Da me dovede do ludila
Do “La petite mort”.
Oprosti
Što se osećam ovako dobro
Potpuno sama, slobodna i mlada
Što mi se snovi ne poklapaju sa većinom
Radim loše stvari 
U tome i uživam
Oprosti 
Što želim svoj dom
Ispunjen knjigama, slikama, pločama
Što vidim sebe u beloj fotelji i jednog šarplaninca kraj mojih nogu -
Oprosti što ne vidim tebe.
Radim loše stvari
Posle ponoći sam u pustinji Rub el Hali
Bela tačka u prostranom crvenilu
Ostavljam tragove peska na tebi ujutru
Nije me strah da izgovorim
Da se ne molim na tvoj način
Da ne volim i ne ljubim kao ti –
Neću doći kada me pozoveš
Kada me želiš,
Već kada ili ako
Ja to hoću.
Oprosti,
Kada sam sama tek tada dišem
Ljudi mi uzimaju dah iz pluća
Guše me
Imaju svoja pravila, savete i mišljenja
A ja nikad nisam umela da slušam ili radim 
Ono što neko zahteva od mene
Zato
Imam svoju kožnu jaknu,
Harlija
Gradove
Države
Mir;
Odlazim.
Oprosti,
Volim sebe, potom tebe
Radim lošu stvar
Oprosti
A i ako ne uspeš ,
Nisam sigurna da ću mariti,
Jer na mene čeka nešto mnogo važnije –
Moj život.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар