Tebi,
Koji u naručju držiš
Moje nago tijelo
Opijeno radošću podrhtavanja
I željom jer ti pripada,
Tebi,
Istinskom,
Jedinom
I najvoljenijem
Pišem zalutali stih,
Tek da ga uhvatiš
Kroz zrak moje prolaznosti
I obojiš svoj džep
Zaleđenom željom.
Najglasnijom,
Mada najtiše ispisanom.
Koji u naručju držiš
Moje nago tijelo
Opijeno radošću podrhtavanja
I željom jer ti pripada,
Tebi,
Istinskom,
Jedinom
I najvoljenijem
Pišem zalutali stih,
Tek da ga uhvatiš
Kroz zrak moje prolaznosti
I obojiš svoj džep
Zaleđenom željom.
Najglasnijom,
Mada najtiše ispisanom.
Tebi,
Koji smatraš da nisi
Dostojan uvijanja mojih kukova,
Dovoljno lijep za moje snove,
Iscrpljen za moju mladalačku drskost,
Okrijepljen željom da me posjeduješ...
Tebi pišem,
Dostojnijem od svih drugih
Koji pored tebe
Nemaju ni boju,
Ton,
Miris
Niti izgled.
Lišeni postojanja,
U svemiru moga uma
Jedino ti zračiš.
Koji smatraš da nisi
Dostojan uvijanja mojih kukova,
Dovoljno lijep za moje snove,
Iscrpljen za moju mladalačku drskost,
Okrijepljen željom da me posjeduješ...
Tebi pišem,
Dostojnijem od svih drugih
Koji pored tebe
Nemaju ni boju,
Ton,
Miris
Niti izgled.
Lišeni postojanja,
U svemiru moga uma
Jedino ti zračiš.
Tebi,
Koji si zaboravio
Koliko snovi treperavo drhte
Kada ugledaju tvoj blažen lik
A zjenica zakoluta belutkom
I zadrži sazvežđe
Tvojih nepravilnih crta lica
I pravilne konstrukcije misli...
Tebi,
Usnulom u pomisli
Kako nisi
A ipak jesi,
Ostavljam spise
Po bilježnicama urbanog predgrađa
I livadskih maštanja.
Da nikada ne zaboraviš
Koliko jesi sve.
Moje sve.
Koji si zaboravio
Koliko snovi treperavo drhte
Kada ugledaju tvoj blažen lik
A zjenica zakoluta belutkom
I zadrži sazvežđe
Tvojih nepravilnih crta lica
I pravilne konstrukcije misli...
Tebi,
Usnulom u pomisli
Kako nisi
A ipak jesi,
Ostavljam spise
Po bilježnicama urbanog predgrađa
I livadskih maštanja.
Da nikada ne zaboraviš
Koliko jesi sve.
Moje sve.
Tebi koji se po sjaju
Prepoznaješ u gužvi
I kao ulična svetiljka
Bacaš zrake
Po tmini
I ljudima u njoj.
Tebi,
Kom samoubice tiho spavaju
Na perjanom jastuku
Prepunom želja za životom.
Tebi koji možeš kročiti
U tajne odaje
Neopipljivih čudesa,
Tebi koji zračiš,
Pišem ovaj beznadežan stih.
Tek da me se sjetiš,
U zalutaloj noći
Kada budeš hodao
Kišnim pločnikom,
U teškom kaputu,
Bez kišobrana
I bez ijedne misli.
Tebi darujem ovu jednu
Misao o meni.
Da nikada,
Baš nikada ne zaboraviš
Svoju princezu
Krhke duše,
Pogleda u kom leži grijeh,
Duše nevine
I odlučnih koraka
Koji hitaju tebi.
I dovijeka tebi.
Da ne zaboraviš crvenokoso biće
Koje će pisati
Dok njeno srce bude kucalo.
Jer kuca -
Za tebe.
Prepoznaješ u gužvi
I kao ulična svetiljka
Bacaš zrake
Po tmini
I ljudima u njoj.
Tebi,
Kom samoubice tiho spavaju
Na perjanom jastuku
Prepunom želja za životom.
Tebi koji možeš kročiti
U tajne odaje
Neopipljivih čudesa,
Tebi koji zračiš,
Pišem ovaj beznadežan stih.
Tek da me se sjetiš,
U zalutaloj noći
Kada budeš hodao
Kišnim pločnikom,
U teškom kaputu,
Bez kišobrana
I bez ijedne misli.
Tebi darujem ovu jednu
Misao o meni.
Da nikada,
Baš nikada ne zaboraviš
Svoju princezu
Krhke duše,
Pogleda u kom leži grijeh,
Duše nevine
I odlučnih koraka
Koji hitaju tebi.
I dovijeka tebi.
Da ne zaboraviš crvenokoso biće
Koje će pisati
Dok njeno srce bude kucalo.
Jer kuca -
Za tebe.
Нема коментара:
Постави коментар