Teodorina portretisanja: Ja sam došao, a ti me nisi čekala

Nisam ti došao
Ni kad su jutra bila crvena,
Ni kad je padalo ljeto
Na tvoje nemirne kapke
Dok si lovila zrake u šešir
Pod košulju da mi prospeš,
Kiše da preduhitriš.
Nisam,
Ni dok si pred ikonom šaptala
Ne vidjevši noći, 
Ni dana,
A nisam čak ni onda
Kada sam zaludan slutio
Da se srce Trećeg Rima 
Po tvojim usnama zove. 
Nisam došao tebi,
Onoj tebi među knjigama,
Onoj suludo zaljubljenoj,
Potpuno bezrazložno optimističnoj,
Sa orhidejama na rukama.
Došao sam ti
Pobjegloj,
Izgubljenoj,
Srećnoj,
Došao tebi tuđoj
Da bijelom zastavom mašem,
Da pričam kako se sjećam
Svih izgovora da me vidiš,
Da me smiriš,
Da ostaneš
I kako si umjela da ćutiš,
Da vičeš i da ne lažeš
Kako nijedna ne zna.

Ja sam došao,
A ti me nisi čekala.
Bila si konačno daleka,
Konačno bivša,
Konačno izbledjela -
Sve što sam toliko htio!
Ja sam bio slobodan
A ti baš sve ono
Što jesi i nisi,
Što sanjam, 
Pljujem 
I slutim.
Tuđa si, 
Pjevaju ptice,
Tuđa,
Oblaci kaplju
A ja još razum lažem
I svima o tebi
Ćutim.

Teodora Košarac


Нема коментара:

Постави коментар