Anđela Peković: Zašto žena?

Ako se neki nevjernik i ženohulnik pita: Zašto žena? 
Neka se sjeti da je Ona na početku svega bila Božija volja.
Neka je pažljivije pogleda
Jer
Vidjeće jednu Jelenu Trojansku
Vrijednu devet godina ratovanja
I vizantijsku princezu Simonidu 
Kako i dalje nosi sakralnu ljepotu u onim
Oplakanim, iskopanim, freskopisanim očima. 
Vidjeće jednu Kosovku djevojku
Kako se lakta međ' krvave gomile
Pričešćujući kosovske junake na umoru.
Neka je pažljivije posluša,
Jer
Čuće jauke i otežali lelek sestre Batrićeve kako,
Strižući kosu, pripovijeda tugu ali i sestrinsku ljubav posljednji put.
Ako se i dalje bude pitao: Zašto žena? 
Neka upita pjesnika ima li poezije bez žene.
Jedan će mu reći: "Ne bi bilo neba" da nema Nje (Popa),
Drugi će mu priznati: "Volim je više nego što mogu da izdržim" (Bećković),
Treći će mu otkriti da sve dok Nju nije sreo
Mislio je da je "ceo", nije znao da je "pola" (Baković),
I čitav red umjetnika izrugivaće se njegovoj nepromišljenosti.
Ako se i tad bude pitao: Zašto žena?
Neka se sjeti zašto majka, zašto sestra, zašto kćerka, zašto supruga. 
Neka se sjeti zašto vazduh i zašto voda.
Neka se sjeti počinje li drvo stablom i krošnjom 
Ili korijenom?
Neka se sjeti zašto ljubav i zašto on. 
Jer, u protivnom, slika ne bi bila dovršena.

Zato Žena.




Нема коментара:

Постави коментар