Hronike jedne Ivane: U jednom juče

Uvek te srećem u jučerašnjem danu
U prolazu te doviknu meni
I za mene danas ne postoji
Živim u jednom dahu
Sve ono što me vodi tebi,
A juče su neke stvari moguće -
I biti veći od kugle zemaljske
I upoznati džinove
Magove
Vilenjake
I usne nuditi vremenu
Kosu vetru
Ruke nebu
Nestati pod zemljom
I zajedno sa korenom rasti
Biti u svom trenutku
Na svom mestu,
Jer se odlazi
Iz jednog danas
U jedno juče
Samo da bi neko
Postao nase svemoguće.
U moj svet nećeš poći
Sviđa ti se tvoje juče
Gde smo mlađi za godinu ili dve
Kažeš :
"Odavde ćemo gledati sve što će se desiti sutra, a ostaćemo isti
Nepromenjeni,
Jer juče može da izdrži sve,
A danas ne."

Sa rukom u ruci
Juče proživesmo
Brige
Probleme
Svađe
Nesreće
Tuge
A na kraju
Ostade tvoja želja
Da uroniš u moja mora
Istražiš mi dušu
Udahneš vazduh mojoj želji
Da zatrese grotlo
Da eruptiraš
Da doživimo apokalipsu
Jer baš tada
Smeli smo sve
Na šta okrutno Danas
Izričito kaže :
"Ne."
A juče sam
I devojčica i žena
Svom dečaku i muškarcu
Živimo
Oslobođeni svih stega
Pravila
Normi
Idemo sa čoporom vukova
Ponekad kidamo jedno drugom meso
Ponekad ližemo jedno drugom rane
Ali živi smo
Juče, juče i juče
Gde nema brojeva
Kalendara
Sati i minuta
Gde se beskraj piše trenutkom
Našeg nalaženja i ponovnog stvaranja
Gde ne umire telo
A sa njim
Ni ljubav
Gde ne možeš da mi dosadiš
Razočaraš me ili rastužiš
Gde ne mogu da te umorim
Razbesnim ili osamim
Gde ne postoji ništa što može da nas rastavi;
Tamo smo
Gde ne postoji zlo u ljudima.
U jednom juče
Mogu da stanu sva moja jutra i noći
Čitav život za jedan dan
Ono sto mi je najsvetije i najobičnije
Sva maštanja i divljenja
U jednom juče
Postojiš i ti
Znam te kao dlan svoje ruke
Kao svoje lice i telo
Kao nadanja
I dok čekam svitanje
Oslonjena na tvoje rame
Sve što kažem je 
Da se nimalo ne brinem
Jer će te već sutra neko meni u prolazu doviknuti
I otpočeće iznova naš život
U jednom juče -
A tada
Sve postaje moguće.

Ivana Jovanović



Нема коментара:

Постави коментар