Maja Babović: Ipak me voliš

Modricama ugravirani pečati
Po vratovima zalutalih ljubavnika
I tišine ponoćnog mira
Snivali su jedan sanak
Beskrajno dalek tijelu,
Beskrajno blizak srcu.
U obrisima močvarnih silueta
Bio si i ti te noći,
Zlatni dječače.
Teturali smo
Pijani,
Žedni
I onako djetinjasti
Opijeni nekim usnulim maštarijama
Ko bi koga više volio
I na koje sve načine.
Otimali smo, lopovski
I taktički
Posljednje poljupce
U prvim jutarnjim časima.
Ti moj,
A ja tvoja,
Zlatni dječače.
Hvatali smo meke oblake
Od duvanskog dima
I obamrle želje
Da se jednog dana
Spojimo u jedno.
Nebeski žižak
Pratio je naše stope
A mi smo njedrili prve pjesme
I otimali kazaljke
Svih vremena
Da stvorimo ono naše,
Zlatni moj dječače.
Suzama smo kitili
Nedošle svatove
I čekali zvuk Mendelsonovog marša
Koji, naposljetku,
Isprati neke vještije
Ljubavnike.
Mi smo se izgleda,
Voljeli malo više
Od onog zemaljski mogućeg.
Neprihvatljivo
I tuđe.
Okom,
Usnom
I suzom.
Dodirom posljednjih balada
Što klize niz dječje obraze,
Zlatni moj dječače.
Klela sam se
U hridine nepoznatih mora
I zaklinjala te
U horde anđela
Da ne postojim u tvom životu.
Zavjetovala sam ti se na ljubav,
Strahujući da je nikada nećeš
Osjetiti u potpunosti
Onakvom kakva jeste,
A jeste,
Zlatni dječače.
Trovala sam ti srce
I zaneseno lutala kolovozima
Minulih života.
Čekala na raskršćima,
Oživljavala olovkama
I nažvrljanim papirima.
Trovala sam te
I govorila
Bježi.
Bježi,
Ja sam sotona,
Ja sam bludnica
I gorda djevojka
Pohotnog pogleda
I vrelih butina.
Ovakvih koraka ne vrevi
Ovim svijetom mnogo.
Odlazi i ne vraćaj se,
Mada sam željela
Pomalo da se vratiš,
Zlatni moj dječače.
Uvjeravala sam prolaznike
U svoju ljubav
I vjerovali su,
Umjesto mene,
Da će se iz naše emocije
Stvoriti nešto veliko.
Ispitivala sam ih
Kako zamišljaju tvoj zlatni lik
Dok su mi nepca treperila
Od drhtave želje
Da budem tvoja.
Koješta,
Niko te valjano nije opisao.
Svi su ti nalazili neku manu.
Svi su te lancima svojih maštanja
Vukli ka zemlji.
U meni si odisao
Nečim božanskim.
Neuporedivim,
Zlatni moj dječače.
I tražila sam te,
Da mi nevješt u rimi
Oplodiš um
Novim nadahnućem.
Tušem bih ti rađala djecu
Po bijeloj hartiji.
Sačekali bismo se,
Ipak me voliš,
Zlatni dječače.


Нема коментара:

Постави коментар