Preživljavam te u zagušljivim lokalima
vrišteći tekstove pjesama
(koje ne razumiješ),
uz različite vrste piva.
Preživljavam te u ulicama
i sakrivenim uglovima grada
koji sam prisvojila
udišući vazduh što davi.
Preživljavam te uz neke ljude koji nisu moji,
prave se da razumiju
a mene nije ni briga
šta će pomisliti i da li će me shvatiti
jer samo fizički postojim tu među njima.
Preživljavam te u svitanjima
koja smrde na izdaju i blud
pa vrckaju kao istrošene kurve
dok sjajni makro ne dođe da ih odvede.
Preživljavam te u košmarima
u kojim zavezana za stub patnje
gledam kako odlaziš sa mojom lošijom verzijom.
Preživljavam te u iscrpnim monolozima i dijalozima sa iscjepkanim srcem i ponekim pijancem koji mi prosipa životne mudrosti o prolaznosti.
Zato,
nemoj da pitaš kako sam,
nikada, nikog.
Postojim.
Preživljavam te.
Нема коментара:
Постави коментар