Lejla Kašić: Ne brojim svoje ljubavi

Ne brojim svoje ljubavi
da se ne zabrojim
u uzdasima,
gutljajima,
gradovima
i slučajno ne propustim neki.
Nemojte brojati ni vi,
da ne odbrojite koliko mi čega tačno treba,
da vam ne budem kriva
samo zato što sam žena
koja želi da voli
i voli da želi.
To nije moja krivica
takva sam tvojom voljom.
Stvorio si me grešnu,
jer čovjeka si zamislio prema svom obličju
i rekao da je spasen onaj ko te ljubi,
a kao da te jesam ljubila
toliko mi je ličila na tebe.
Mogla je da me načini od svog rebra,
učini me prvom i jedinom ženom.
Lice joj nije imalo manu,
bilo je savršeno 
kao ciklus života i smrti.
Zbog njenih jagodica
ustali bi svi mrtvi pjesnici
samo da im posvete stih.
Kad moje ruke nije sramota onoga što su voljele, zašto je vas?
Kao da vas se tiče!

Zašto je tebe sramota onoga što si sam tvorio?
Kao da sam ja birala!
Zašto mi zbog toga spremaju lomaču?
Ta, i ja sam tvoja kćer
kao te što pale vatru.
Zar je grijeh
što sam žena
koja ljubi ženu?
Zar da se drznete
i nametnete svoje okvire
sili koja ne priznaje zakone prirode,
zar da svojim izlinjalim moralom pokrijete njeno čisto biće?
Budi čovjek, Bože,
shvati me
i od ljudi napravi ljude
ne djelioce pravde,
često je ne dijeliš ni sam ti!
Urazumi ih,
njima će se suditi 
ako pokušaju da sude -
sam si rekao.
Ljubiću kog poželim
kog zavolim
pa neka sam grešna,
pa neka izgorim!
Ne brojim svoje ljubavi,
gradove,
gutljaje,
uzdahe,
pa nemojte brojati ni vi,
koji sebi nikada niste izbrojali ni do jedan.
To su moji zbirovi
i tvoji, Bože,
jer tvoja sam kćer
i tvoj ,,Sin".






Нема коментара:

Постави коментар