Jasna Karamehmedović: M.

M.
Kada se probudi
razmišlja o čemu bi to morao brinuti,
onda pusti Marlija 
da umiri živce i nadolazeće obaveze,
onda sanja da radi
i radi da bi sanjao
i gubi se i nema ga
i najdivnije je odsutan.
Kada se probudi
pjevuši davno zaboravljene pjesme
i pita se gdje bi to morao poći
da se vrati brzo,
da nema vremena,
on nestaje,
on ne zastane
i negdje usput voli Čomskog i fiziku i astronomiju

jednom mi je govorio kako smo nastali od zvijezda,
i dalje sam u tim riječima.
I luta i luta,
ovdje se pojavi sasvim slučajno
i ne znam gdje i kako da ga uhvatim
da mu odživim sve čemu me je naučio.
Kada se probudi
u kofeinu i dimu
premori i odbrine cijeli svijet.
Onda mi se vrati na sekundu,
a to sve(mir) je.



Нема коментара:

Постави коментар