Hronike jedne Ivane: Probudi se i vodi ljubav sa mnom

Probudi se i vodi ljubav sa mnom
Na vrhu zgrade
Dok se sunce ljubi sa oblacima
Dok svet spava
Dok smo mladi i lepi
Dok ima nas
Probudi se i poljubi mi vrat
Nežno ili grubo
Vozi me ulicama kojima smo već prošli
Pričaj mi nešto što nikad nismo doživeli
Živi sa mnom
Moja je religija tvoje obožavanje
Probudi se i gledaj dugu u mojim očima
Oblikuj me dlanovima
Stvori dane i noći od mojih udova
Jer ne mogu da te se zasitim
Ne mogu da te odbijem
Čak i kada si potpuno mokar od mojih
Monsunskih kiša
Probudi se i čitaj mi Disa ili Dučića
Iako ne volim nadimke
Dopustiću da me zoveš "Mazo"
Jer kada ih ti izgovaraš lepo zvuče
Poželi me
Negde u toku običnog razgovora
Dok smo u gužvi ili na poslu
Dok nas obuhvata povetarac gorko-slatke ljubavi
Probudi se i oživi me kao ružu Jerihona
Spusti kapi vode na moje usne
Gledaj kako cvetam pored tebe
Korenima obavijam stan
Pupoljcima puštam proleće preko praga
Pravo do nas
Probudi se i prepusti se
Buntovnoj i poročnoj
Divljoj i umiljatoj
Meni,
Saplešćemo se zajedno o neku noć
Kraj Jadranskog mora
Svedočiće sva morska stvorenja
Da sam ti rekla da me uzmeš sa sobom
Da sam skinula sve slojeve kože
I da nijedna bol
Nije merna jedinica
Onome što osećam kad nisam kraj tebe.
Probudi se zbog užarene svetlosti i galebova
Zbog odložene odeće i Jadrana koji pokriva naša stopala,
A kada me ugledaš -
Samo me probudi i kaži da me voliš.

Ivana Jovanović


Нема коментара:

Постави коментар