Hronike jedne Ivane: Vreme koje prolazi

Ne plaši me poznato
Prijemčivo
Naučeno
Dobro poznajem 
Zemlju kojom hodam
I oblake kojim plovim
Ne plaše me 
Ni avanture
Divljine
Nesmotrenosti
Ali me plaši 
Vreme koje prolazi.
Nemirna sam zbog sekundi koje otkucavaju
Odnoseći sa sobom delove mog života
Ljuta sam na sate koje beže od mene
Godine koje izmiču
I plašim se -
Možda su bile od značaja
A ja to nisam shvatila.
Bojim se ,
Slobodno to priznajem,
Da tamo negde
U nekoj državi
Postoji knjiga vredna zlata
Čije korice pod prstima neću osetiti
Čije ispisane reči neće grubo ili nežno
Voditi ljubav sa mojim mislima
Knjiga koja me čeka
Dok ja radim, učim, studiram
Prelazim sa jedne na drugu pisanu reč
Nesvesna da pravu
Možda neću nikad dotaći -
Tamo negde postoji knjiga koju neću pročitati.
Plaši me
Da zbog peščanog sata
Neću ići na safari u Africi
Neću čuti riku lava
Obući krem pantalone i čisto belu majicu
Jer sam tako zamislila,
Tako mora biti
Neće me obuzeti slatki bol
Od dugog obilaska
Avganistana, Kambodže, Nepala
Čekaće u daljini
Maču Pikču
Da ga osetim
Ušijem u kožu
Čekaće da mi uzme srce koje ga nepoznato već voli;
Plaši me
Da tamo negde postoji mesto koje nikada neću obići.
Prestravljena sam
Da postoji misao koju jednog dana neću proživeti
Melodija koju neću čuti
Ukus koji neću probati
Pesma koju neću napisati
Plaši me
Da postoji čovek kog nikad neću upoznati
A kome bih pričala o svim strahovima do kasno u noć
Zvala ga "mon amour"
Čovek koji bi me razumeo pogledom
I kome bih
Takva - kakva sam
Bila zauvek dovoljna i jedina.
Plašim se da postoji prijatelj čija podrška neću biti
Pravi momenat koji ću propustiti
Napušteno dete koje neću usvojiti
Reportaže koje neću uraditi
Plašim se
Da jedna beba čeka carski rez da upozna majku,
A da ta majka nikad neću postati
Da nema venčanja sa kog neću pobeći
Bidermajer koji ću želeti da uhvatim;
Vreme odlazi
A ja lažem -
Plašim se svakodnevice koja nas guta sve
Velikim ustima provalije
Koja uljuljkuje
Utupljuje
Realnost izvrće,
Plašim da se lanac života
U kome se rađamo, učimo, radimo, umiremo
Nikad neće prekinuti.
Istina je,
Plašim se da mi se snovi neće ostvariti.

Ivana Jovanović



Нема коментара:

Постави коментар