Jasna Karamehmedović: Ostarala sam prije tijela

0 Comments
Ostarala sam prije tijela
zbog nepažnje,
žurbe,
usporenosti.
Zbog nepravde koju čitam
i gledam svakodnevno,
zbog toga što se najviše govori
o najmanje bitnom,
zbog toga što moje bitno
nije bitnije od tvojeg,
ali mi to ne razumijemo i ne želimo
zbog svake ružne riječi i pogleda
upućenih meni i drugima.
Ostarala sam prije tijela
jer sam doživjela to što sam gledala
i gledala sve što sam doživjela
i gledala druge kako gledaju u mene
dok to preživljavam
ostajući slijepi i apatični,
jer više nisam znala
koliko sam ja,
a koliko oni
jer mi nije bilo jasno šta je svijet
jer je u djetinjstvu obećavao toliko toga,
a ispunio je samo godine,
jer mrzimo životinje i jedemo licemerje,
jer je pitanje vrijednosti života
postalo otvorena diskusija,
postavljena na ekranu
da se masakrira,
da evoluira u zlobi,
svaka ličnost i priča servirana za seciranje.
Tu se iskidamo sopstvenim nervima i iluzijama
i nastavljamo se ka ničemu
jer je produžetak vrste jedini cilj
i jedino u čemu uspijevamo,
ali sve više unakaženi,
paralisani,
zarobljeni,
jer smo se osakatili tako vješto,
onako kako je trebalo da se volimo i razvijamo
jer više ne znam u šta da pogledam
a da ne vidim strah i nasilje,
šta da osjetim,
a da ne zaboli
jer je početak bio nešto ljepo
...( kao čokolada )
i neiskvareno,
jer smo izabrali da se usmrtimo,
jer bi neko čitajući ovo
zastao kod djela o životinjama
izražavajući negodovanje,
ali to nije poenta,
to uopšte nije poenta...
jer pišem ovo,
a nisam ni počela svijet
koji već završava me.

Нема коментара:

Постави коментар