Ono što si mi darovao
bila je Pandorina kutija,
naizgled svjetlucava,
magična,
misteriozna.
Obećavala je
vrtoglavi put u visine
do kojih samo zaljubljeni mogu doći.
A bila je puna užasa,
razočaranja,
neshvatljivih,
banalnih prepirki,
ljutnje
i
odlazaka
lišenih ljubavi.
S tih visina smo se samo jos jače
zaletjeli
prema dnu.
bila je Pandorina kutija,
naizgled svjetlucava,
magična,
misteriozna.
Obećavala je
vrtoglavi put u visine
do kojih samo zaljubljeni mogu doći.
A bila je puna užasa,
razočaranja,
neshvatljivih,
banalnih prepirki,
ljutnje
i
odlazaka
lišenih ljubavi.
S tih visina smo se samo jos jače
zaletjeli
prema dnu.
Čekao si me da sagradim kulu od karata,
pa je onda sa vrlo malo truda,
dahom kao svila
srušio u trenu.
pa je onda sa vrlo malo truda,
dahom kao svila
srušio u trenu.
Nikada ti neću oprostiti čekanje.
Kao slijepi putnik stajala sam
na pogrešnoj stanici,
nadajući se da će pasti barem kap kiše,
da potkrijepi vječite pustinjske suše
u mojoj duši.
na pogrešnoj stanici,
nadajući se da će pasti barem kap kiše,
da potkrijepi vječite pustinjske suše
u mojoj duši.
Čekala sam ma kakav znak pored puta,
da kažeš
s t a n i,
u s p o r i,
pođi ka meni.
A sve što si radio
bio je dvorac u pijesku,
list na vjetru,
nepročitana poslednja stranica knjige,
zaboravljeni kaput u uglu kafane,
hod po užarenom tlu.
da kažeš
s t a n i,
u s p o r i,
pođi ka meni.
A sve što si radio
bio je dvorac u pijesku,
list na vjetru,
nepročitana poslednja stranica knjige,
zaboravljeni kaput u uglu kafane,
hod po užarenom tlu.
Nismo ni bili za bolje,
kad nismo umjeli da preteknemo
da istoj strani.
kad nismo umjeli da preteknemo
da istoj strani.
Nismo ni bili za bolje,
kad nismo bili jedno lice perpera,
koji je sada toliko bezvrijedan i ničiji.
kad nismo bili jedno lice perpera,
koji je sada toliko bezvrijedan i ničiji.
Нема коментара:
Постави коментар