Lejla Kašić: Voljeti ženu

Budi nježan
nedjeljnim jutrima 
dok grmi
lizni mi
butine
zgrabi mi
struk
nek zagrmim
prstima
ispričaj
gdje me sve
želiš
poljubi me između
očiju
i kaži mi
gdje si me sve
volio
prije nego što si me
sreo
pojedi tonu soli sa mnom
i tek tada me nazovi
hrabrom
potrebnom
i snažnom
dodirni mi
misli
i kaži kako su
lijepe
kako su parče umjetnosti
i kako bi u punom Ermitažu
ti radije zurio u moje
oči
tek potom
zazuri u moje
obline
nek znoj te
oblije
nasloni uho
na moj trbuh
čuj smijeh majki
koje rastu u meni
zagrljajem
zgromi stijene u meni
budi kopno mojim
okeanima
budi bunar mojim
pustinjama
budi proljeće mojim
trešnjama
njeguj me da ostanem
neukrotiva
i svoja
tek katkad
tvoja
sačuvaj posljednji ples za mene
i nikada više ne slaži
kako je ženu
teško 
voljeti.



Нема коментара:

Постави коментар