Stefan Stanojević: Moja najveća nesreća

Unesrećuju me opšta mesta izgovorena i učinjena koja se svojataju u građi ličnosti neuspeli pokušaji sebičnosti koja se pravda kao ljubav. Pitao sam je glasom koji je umesto mojih prstiju prostrujao duž njene kičme - Da li više voliš nežnost ili grubost? - - Nežnost - konačno je progovorila glasom još više umilnim i tišim od mog. - To je lepo - nasmejao sam se - Nežnost je redak dragulj, kad je svakodnevna grubost toliko rasprostranjeni i učestali uzrok nesreće među ljudima - Skinula se ispred mene koga vidi prvi put tu nisam joj pre toga ni par prostoproširenih rečenica uputio niti sam bio napadan ni interaktivan nisam upotrebio uvredljive i nepristojne reči niti priređivao takve gestove a ona, meka i mlada stoji gola i mokra ispred mene uplašena isto koliko i uzbuđena. Ja sam prosto napravio jedan korak i prišao toliko blizu da je mogla da oseti moje disanje na svom licu kao da su moje šake. Na poljupce sam odgovarao poljupcima pratio bih linije koje crta svojim prstima po mojim leđima, grudima bedrima zatim oponašao njihove putanje po njenom telu. Nervozna, mamurna, besana ujutru je umorno stajala u kuhinji unesrećena nakon nebuloznog telefonskog razgovora dok sam ja ležao pored. Uzrujano i plačno komentarišući naglas pogledala me direktno tražeći odgovor ja sam joj onda pričao kako je lepa na jutarnjem Suncu dok je gledam iz kreveta i momentalno joj ukrao jedva primetni iskreni smešak koji je prekrila i umuknula šakom a onda okrenula i glavu od mene kako bi zadržala ozbiljnost pomenutog problema. Isprużio sam ruku ka njoj dodirnuvši joj deo košulje u koji je i ruku svoju stavila i pustila da je moja otprati nazad do kreveta. Obuhvatio sam je u zagrljaj i ljubio je po vratu i ramenima najnežnije što sam umeo usnama ovlaš dodirujući njenu kožu sve pokrivajući slojem umerenog disanja kao snegovi što bi ravnomerno pokrili ravnicu. Kada smo se kao ravnica umirili i ostali da ležimo govorila je o mojim dlanovima i prstima kao da su najneverovatniji događaj koji je zadesio u poslednje vreme. Zagnjurio sam svoje lice u njenu mokru, kovrdžavu kosu. Mirisala je na more. Zaćutali smo neko vreme onda sam rekao: Moja najveća nesreća je ta što ne putujem toliko često više i što ne viđam more. Mojih je nesreća mnogo uzroci su svake moje noćne more. i znam da ti ispričam još gore ipak moja najveća nesreća je ta što ne viđam more.



Нема коментара:

Постави коментар