Jasna Karamehmedović: Svaki put kad svađamo se

Svaki put kad svađamo se
umreš za čitavu jednu distancu što dah je.
I mrzim te
i davim te
i sve si.
Jedem ti srce
dok ti moje glumiš i pretvaraš.
Svaki put kad udaljeni smo
rodiš se za čitavu jednu blizinu što potreba je.
I vrištim te
i gušim te
i sve si.
Drobim ti dušu
dok ti moju u trenu izmišljaš.
Otkud ovo u meni,
nisam to planirala,
da do kostiju glođem
ljubav koja tijelo nije.




Нема коментара:

Постави коментар