Kristina Kljajić: Dođi prekasno

Dođi prekasno
ne obaziri se
na vreme
daljinu
na to
što će mi trebati
trenuci
da te prepozna
moje lice
dok me ka tebi
bude vuklo srce
Dođi kad te zaboravim
ako se to ikada desi
onda kada pomislim
da sam konačno
slobodna
Dođi kada uvidim
da sam sredila
život
i kad u očima
nekog drugog
budem značila svetlost
Dođi kad budem
najsrećnija
da mi doneseš
tugu
a pokupiš najlepše
Dođi radostan
dođi očajan
besan
tužan
gord
Dođi pijan
star
odbačen od drugih
upropasti svu poeziju
upropasti ideal
U vatri goreće sve što sam ikada napisala
Dođi prekasno,
ali dođi.


Нема коментара:

Постави коментар