Ariel Cemović: Vatromet

...A napolju je neki vatromet
Neki
Topovi
Nebrojene boje
Čine da nebo
Izgleda kao
Ono
Kada
Zatvoriš oči, dok
Vodiš ljubav, pa…
Onako
Izviješ leđa,
Poviješ
Stvarnost,
A ruke te
Nose, ruke ti
Ne daju da padaš,
Nikada, one
Sada
Nose te, stežu...
Neka napolju sada grmi, a ti
Samo
Ljubi me još tako
Kao što me
Ljubiš,
Pojedi me,
Miriši tako
Kao što
Samo meni
Mirišeš,
Nosi me, dok nosim
Dok
Prenosim ti
Život… hajde da
Budemo
Razneseni, ali
Ne i umorni,
Hajde da
Budemo tako
Naši,
Dok napolju puca, da
Ti i ja
Sijamo, da
Kože su naše
Kao sve boje na tom nebu, kao
Neki
Jebeno nestvarni,
Beskrajno
Privlačni,
Neispevani,
Neodsanjani,
Noćas
Tako snažni plamen.
Neka napolju puca,
Neka
Ruši se
Neki deo svemira, a… koga to briga...
Ti i ja ćemo sada
Živeti.


Нема коментара:

Постави коментар