Brankica Veljković: Jedan radostan dan

Pokloniću ti 
Jedan radostan dan,
Dan koji počinje 
Jutarnjim susretom
Uz čaj, topli kroasan
I igru gaženja
Opalog lišća u obližnjem parku.
Pokloniću ti jedan 
Običan dan,
Jedan od onih 
Kakve smo imali na stotine
Nekada kad smo bili deca,
Onaj običan dan
U kojem promrzle prste
Greješ u džepu tuđeg kaputa,
Dan u kojem ti voljene ruke
Skupljaju kosu umršenu vetrom,
A usne ljube polako.
Pokloniću ti jedan običan dan
I bićemo nas dvoje 
Najobičniji ljubavni par na svetu.
Zar to nije 
Sasvim dovoljno?




Нема коментара:

Постави коментар