Jovana Šotić: Na ivici sveta

Znaš
kako sam se klela
u neoborivost
svojih 
stavova
pre tebe
u čvrtinu uverenja i
obećanja sebi da 
nikom 
neću dozvoliti
ulazak u moj
međuprostor
jer niko
ne ume 
da mi upotpuni veče
kao 
što
umem sama sebi
uz slatko vino
kupku
i ponoćna pisanja
ali
dok sam 
se rugala
slabićima koji ustuknu
pred obećanjima 
nekog prolaznog 
ko će
ih odvesti na kraj sveta
ti si
već bio
u mojim
proredima
u mojoj kadi
u mojim
putokazima
i vršljao po to-do listi
i u tom
trenutku
sam mogla
samo da se
nasmejem
sebi i da poverujem
čak
i tvojim 
pričama o zemlji
kao ravnoj ploči
jer
je to sasvim
logično
pošto
sedimo sada
na ivici
sveta.




Нема коментара:

Постави коментар