Kristina Babić: Ako ovo čitaš

Ako ovo čitaš,
onda je pao snijeg
u ovom gradu u kom nikada ne sniježi,
u ovom gradu u kom je sve nevjerovatno
i manje važno,
u kom mogu biti živa
u ime svega što poznajem,
a ja opet biram
da tonem u ponore zbog tebe.
Ako ovo čitaš,
onda je minut do ponoći,
sasvim sam luda i spremna da potonem
sa tvojim imenom
kao kamenom oko vrata,
čekam glas,
čekam poziv za spas,
jer ja znam da ti znaš.
Ako ovo čitaš,
postojalo je milion načina za život,
u ime svega što smo i načinili i razorili,
a mi odlučili biti kukavice,
baš sada,
na minut do ove sasvim drugačije ponoći.
Od svih tvojih uloga,
samo kukavicu ne volim.
Ako ovo čitaš,
poskidala sam ogledala,
odsjekla kosu,
isplakala jezero
i spalila tvoje fotografije.
Izobličena ljubav moćnija je
od čistote i naivnosti...
Ako ovo čitas potpuno sam luda.
Zaoštrenih očnjaka hodam
ivicama ponora,
ako ovo čitaš.
Mora biti da sam bijesna,
imaš tačno minut do ponoći
da spriječiš
smrt jedne ljubavi,
koja nikada nije bila življa.





Нема коментара:

Постави коментар