Maja Babović: Sreća smo mi

Sreća je imati tebe u životu
I češljati se tvojim prstima
Dok se ogledam u tvojim zjenicama
(U kojima sam uvijek nekako ljepša).
Sreća je maštati o životu sa tobom
I zamišljati makanje
Od godinu dana
Golišave, s pelenama na guzi
Koje govore tata, tata
Dok se onako maznim tonom
Žale na mamu kako je vikala.
Sreća je voljeti baš tebe
Dok svijet pohotljivo i gordo
Voli na svoje načine
I mrzi na sve načine
I ogovara puno,
A raduje se malo.
Sreća je sklupčati se u tvoj zagrljaj
A vani grmi
I ja se, recimo, plašim.
Ili se, recimo, ne plašim
Ali glumim strah
Jer je u tom zagrljaju ljepše sanjati.

Sreća je voljeti sve
Ali ne voljeti nikog
Na način na koji se voli on.
I snagom emocije
Kojom se voli on.
Jer je sreća on.
Njegov divlji glas
Koji tako pitomo, ukroćeno
Šapće uspavanke
Heroini svog života.

Sreća je, recimo,
Ja u tvojoj majici
Ili ti u mom krevetu.
Ili mi u mojoj lirici,
U naša četiri zida od hartije
I zvezdanog krova
Pokislog od tuša.

Sreća je kada se volimo.
I kada vodimo djecu za ruku
I kada vodimo ljubav
I kada vodimo zajednički život
I vučjaka na povocu
Sreća je kada si tu.
Nesreća je sve drugo.
Bez tebe.


Нема коментара:

Постави коментар