Maja Babović: Ti opet idi, pa opet dođi

Pretvori se u kružnicu,
Ti, usijana glavo mog života
Pa teturaj iz 'neću, neću'
U 'vrlo hoću'
Pa opet 'neću'...
Poželjeću ti sreću u tome...

Nikada se ovo moje krhko tijelo
Nikada se ovo moje malo biće
I ove moje oči
Neće postidjeti ljubavi.
I pisaću dok god je u meni ima.
Javno, pred ljudima što nijemo zure.

Ti opet idi,
Pa opet dođi.
Pa opet malo pođi.
Opet zalutaj, pa me potraži.
Pa me mrzi bolje,
Pa me voli češće.
Pa zarij očnjake u moje nadanje.
Nikada ti neću priznati više da boli.
I da si moja posljednja stranica stradanja.

Nikada se ovo moje pero
I nikada se ova moja duša
Neće odreći svog prava na osmijeh.
Nikada više.
To je moje pravo,
Kao što je tvoje da me odbaciš
I ne smiješ.
I da se kriješ
U maskama neljubaznosti
Daljine
I divljine.

Postaću tuđa.
Postaću ljubavnica nekog gada
Koji uopšte nije ti.
Koji ti ni po čemu ne sliči.
Koji nema tvoj zaleđen pogled
I još hladniju riječ
Na svaku moju tišinu
Ispričanu o nama.
Ili ću ostati sama.
Koga briga?! Ti opet lutaj.
Opet se predaj slobodi.
Opet zavladaj svijetom
Jer te moja tvrdoglavost
I ljubomorno oko
Više ne prate...
A samo ću te jedno upitati?

Znaju li tvoje oči da tuguju?

Zna li tvoj glas nekada da zadrhti
Kada izgovori ime koje ne želi?
Zna li tvoje lijepo lice da se namršti
I odmahne rukom
Kada u prostoriji neko pita za nas?
Znaju li tvoji strahovi da se uplaše ljubavi
Kao što se jednom i uvijek
Tvoja ljubav uplašila straha
Pa bježala
Vjekovima i vjekovima
Kroz burlesku,
Renesansu
I rokoko
Do ovog današnjeg dana
U kome plačem
A tebi je opet svejedno?
Ili nije...
Ali se tvoja nesvejednost plaši
Da se ogluši strahu.

Nikada te ovo moje nesavršenstvo
Poželjeti boljeg neće.
Nikada te više moji kapci
Suzama neće ispraćati.
Previše si odlazio
Za nekog ko je trebalo da ostaje tu.
Možda sam i ja malo previše ostajala
Za nekog ko je davno trebao otići...
Naša je ljubav vječita hipoteza.
Večeras ću te uspavati pitanjem
Da li tvoje nesavršenstvo
Koje je meni savršeno
Umije voljeti savršeno
Jedno nesavršeno biće
Bez straha,
Golog tijela,
Gole duše,
Golom iskrenošću?

Jer ova pjesma je toliko gola
Da se pomalo i stidim...


Нема коментара:

Постави коментар