Pređi mi prstima po licu.
Osjećaš li čežnju u svakoj pori…
Osjećaš li osmjeh melanholije…
Osjećaš li naboranost nedostajanja…
Pređi usnama moje usne.
Osjećaš li čekanje.
Osjećaš li traženje.
Čuješ li neizgovoreno slovo ljubavi…
Pređi stopalima
pređenih koraka trag.
Osjećaš li neprolaznost…
Osjećaš li zastajkivanje…
Osjećaš li suze zbog odlaska…
Zaustavi se u mom trenutku,
vječnost tako dobija sjaj.
Osjećaš li želju za spojenim stopalima,
za mokrim dlanovima,
zgužvanom posteljom,
poderanom odjećom.
Želju da zaplešemo
ne dodirujući vreli pijesak ljeta.
Osjećaš li nemir u mojoj zamišljenosti.
Osjećaš li ludost u mojoj zanesenosti.
Osjećaš li slabost u mojoj hrabrosti,
kukavičluk u tvojoj muškosti.
Osjećaš li hladnu kožu ženinog jauka.
Osjećaš li odjek njenog mirisa.
Nježnost njenih prepona.
Čuješ li lažne riječi
odustajanja,
tjeranja,
plačljiv urlik nadanja!
I nije važno što ne osjećam
toplinu sunca, svježinu vjetra,
igru talasa, ljepotu crvenog neba,
moja čula dovoljna su
za jedan osmjeh i lik,
za jedan pogled i pad,
za jednu glad,
za jedan ostvareni i neipunjeni san,
za tvoju tišinu i krik.
Ćutnjom mojom govoriš.
Osjećaš li ženu koja je tu,
i kada je pored tebe nema…
Нема коментара:
Постави коментар