Brankica Veljković: Stani, nisam ti rekla sve

Stani.
Nisam ti rekla sve.
Nisam ti pomenula da se plašim
Reka i brodova
I da me često u snovima
Jure aveti prošlih dana.
Stani.
Nisam sigurna hoće li tvoja ruka
Uspeti da me prevede preko
Velikih voda
Niti hoćeš li razumeti
Zašto plačem dok sanjam...
Niko ne zna
Šta mu nosi novi dan,
Ali ti moraš znati
Da se ispod mojih osmeha
Krije tuga
Koju ćeš tek upoznati.
Zato stani,
Razmisli još jednom
Možeš li podneti
Sve moje strahove
I možeš li me uopšte 
Takvu voleti.




Нема коментара:

Постави коментар