Maja Babović: Rođendanska

Večeras bih te voljela Više nego juče, Prošlog mjeseca Ili prethodne godine. Večeras bih te voljela najviše Od svih drugih dana U kojima te najviše voljeh I u kojima ću te najviše voljeti. Večeras bih te grlila ćutanjem Dok te nazivam portretom Svog života. Večeras pregršt ljubavi Neće biti dovoljan Da te objasni tuđim licima Zašto baš ti. A volim te, i kao da je važno. U ovu noć neka stane I svako naše buđenje I večeri u kojima svlačimo odjeću I život u kom svlačimo duše. Oblačim ti kaput stihova I cipele samoće Mijenjam jednom vječnošću. Kradem oblak I nema ovu noć Niko ne probudi Dok te budna i snivam I imam I ljubim Oko, Nos I Usnu. U ovom danu ti želim slobodu, Mir I sebe. U ovom ti danu želim jednu crvenu vlas Na jastuku, Kašičicu osmijeha, Kilogram zagrljaja, Par dobrih ljudi I jednu sreću koja ne prolazi. Jedno trajanje koje se ne završava. I jednu mene Koja ne odlazim. Večeras bih da sklopim svoje ruke Kao lančić Oko tvog vrata I šapnem "Zlatni dječače, srećna sam.. I srećan rođendan. Znaš već... Ne umijem ja baš s riječima... Ponekad..." U ovom danu Želim ti osmijeh, Ljubav I život. I ljubim... Oko, Nos I usnu...



Нема коментара:

Постави коментар