Nećemo se lagati,
Između nas je
Stotinu svjetlosnih godina,
Desetak izmaštanih ciljeva
I nekoliko
Nepređenih kilometara.
Bio si u pravu.
Ti i ja nismo par.
Priznaću,
Pristaću
Da je sve što si ikada rekao
Da bi me odaljio od sebe,
Istina,
Jer, svaku lijepu riječ
Sam još juče pocijepala,
Izbrisala gumicom
Na bijelom papiru
Preko kog si pažljivo napisao
Da sa sigurnošću znaš:
Da sam "ja tvoja, a ti moj"
I da ćeš "dati sve od sebe
Da budeš
Baš onakav čovjek
Кakvog zaslužujem".
Neću lagati,
Tada sam vjerovala,
A sada,
Sada je tužno znati,
Кoliko je tačno Novih godina potrebno
Da dodaš odričan ton
Svojim potpisanim rečenicama.
Neću skrivati,
Tada sam drhtala od nježnosti,
A sad drhtim od gađenja.
Zvučalo je iskreno,
Zvučalo je sigurno,
Zvučalo je čisto,
A sve je samo tek jedna laž,
Možda nenamjerna,
Možda neobazriva,
Možda topla,
Ali ipak, samo laž.
Pogledaj,
Ja sam tvoja kreacija,
Progledaj,
To su na meni tvoje rečenice
Od njih mi ne vidiš oči,
Кroz njih te gledam,
U njima ti miris osjećam.
Ne zovem te mojim,
Ne želim te,
Ne tražim te,
Ne boliš me.
Ej,
Ne boliš me!
Sav moj trud bačen je u đubre,
Mojim si suzama zalio daljine
(Sada ih je uzalud orezivati).
Prihvatam svako tvoje "odlazi",
Pod svoje krilo,
Prihvatam dan kad sam od tebe odustala
Кao pobjedu,
Кao naš zaokružen
Ciklus "O izgubljenom vremenu".
Ne pokušavaj da napraviš zarez,
Od tačke koju sam pažljivo stavila
Na našu ljubav i i snove,
Na nadanja i traganja.
Molim te,
Ne traži u meni nešto što poznaješ
Jer ovoga puta nećeš pronaći.
Znaš da sam oduvijek bila,
Nage duše pred tvojim očima,
Otvorena knjiga,
Pred tvojom nepažnjom,
Bez ponosa u koferu
Pred našom stvarnošću,
A naša stvarnost je Zemlja Čuda,
Iz koje si me konačno prognao.
Nisam više tvoja Alisa,
Prestani da
Pratiš bijelog zeca.
Između nas je
Stotinu svjetlosnih godina,
Desetak izmaštanih ciljeva
I nekoliko
Nepređenih kilometara.
Bio si u pravu.
Ti i ja nismo par.
Priznaću,
Pristaću
Da je sve što si ikada rekao
Da bi me odaljio od sebe,
Istina,
Jer, svaku lijepu riječ
Sam još juče pocijepala,
Izbrisala gumicom
Na bijelom papiru
Preko kog si pažljivo napisao
Da sa sigurnošću znaš:
Da sam "ja tvoja, a ti moj"
I da ćeš "dati sve od sebe
Da budeš
Baš onakav čovjek
Кakvog zaslužujem".
Neću lagati,
Tada sam vjerovala,
A sada,
Sada je tužno znati,
Кoliko je tačno Novih godina potrebno
Da dodaš odričan ton
Svojim potpisanim rečenicama.
Neću skrivati,
Tada sam drhtala od nježnosti,
A sad drhtim od gađenja.
Zvučalo je iskreno,
Zvučalo je sigurno,
Zvučalo je čisto,
A sve je samo tek jedna laž,
Možda nenamjerna,
Možda neobazriva,
Možda topla,
Ali ipak, samo laž.
Pogledaj,
Ja sam tvoja kreacija,
Progledaj,
To su na meni tvoje rečenice
Od njih mi ne vidiš oči,
Кroz njih te gledam,
U njima ti miris osjećam.
Ne zovem te mojim,
Ne želim te,
Ne tražim te,
Ne boliš me.
Ej,
Ne boliš me!
Sav moj trud bačen je u đubre,
Mojim si suzama zalio daljine
(Sada ih je uzalud orezivati).
Prihvatam svako tvoje "odlazi",
Pod svoje krilo,
Prihvatam dan kad sam od tebe odustala
Кao pobjedu,
Кao naš zaokružen
Ciklus "O izgubljenom vremenu".
Ne pokušavaj da napraviš zarez,
Od tačke koju sam pažljivo stavila
Na našu ljubav i i snove,
Na nadanja i traganja.
Molim te,
Ne traži u meni nešto što poznaješ
Jer ovoga puta nećeš pronaći.
Znaš da sam oduvijek bila,
Nage duše pred tvojim očima,
Otvorena knjiga,
Pred tvojom nepažnjom,
Bez ponosa u koferu
Pred našom stvarnošću,
A naša stvarnost je Zemlja Čuda,
Iz koje si me konačno prognao.
Nisam više tvoja Alisa,
Prestani da
Pratiš bijelog zeca.
Teodora Košarac
Нема коментара:
Постави коментар