Maja Babović: Vodi me

Vodi me
Tamo gdje ovaj život
Liči na žutu šolju sa jakom kafom
I kroasan sa kremom.
Tamo gdje ljudi malo pričaju,
A više se svlače.
I gdje jedan jedan kišan dan
Prognozira poljupce na ulicama
Bez kišobrana
Bez suza
I bez tihih odlaženja.
Vodi me
Tamo gdje ljubav
Miriše na stihove
I gdje gospođa poezija
U posljednjem redu
U teatru
Sa pogledom ispod sombrera
Slavi ljubav
I kruniše je ukoričenjem.
Vodi me
Tamo gdje se život ne završava
I gdje mladost počinje
Nakon pedesetih
Kada kao penzioneri
Proslavimo trideset godina braka,
Penzionisanje,
Rođenje prvog unuka
Ili diplomiranje naše djevojčice.
Obećaj mi par večeri
Što ćemo ih vjenčati sa vječnošću.
Da se pamte
I kada zaborave
Da smo na ovoj zemlji
Nekada bili par.
Sačuvaj nas u nebeskoj dvorani
Gdje se nećemo završiti
Ni kada svemu drugom dođe kraj.
Vodi me
Tamo gdje ljudi misle
Ono što kažu
I gdje kažu
Ono što misle.
Gdje se svi gledaju
Kao što ti, recimo, gledaš mene
I gdje se svi žele
Kao što ja, recimo, želim tebe.
Vodi me gdje ljudima oči sjaje
I kažu:
Vrijeme je za ljubav.
Povedi me
Da se okupam u tvojim zjenicama
Pa me ponesi
U tvoj zagrljaj.
To je moje omiljeno mjesto
Da sakrijem svoje slabosti.
Da pokažem svoju snagu.
Da ispoljim svoje nježnosti.
Da osjetim tvoje srce
Kako užurbano kucka
I kaže...
Vrijeme je za ljubav.




Нема коментара:

Постави коментар