Kristina Kljajić: Ovo pričam tebi, jer njemu nisam umela

Ovo pričam 
tebi 
jer njemu
nisam umela
nisam znala 
kako
pisala sam 
pisma koja nisam slala
poruke
posle kojih bih odustala
i samo zapalila
još jednu cigaretu
i samo popila
još jednu kafu
Dakle
tebi pričam 
nadam se 
da ti je 
kosa divna 
da ti je 
koža meka
da ti saten
prekriva 
bedra i 
Venerine rupice na leđima
Tebi pričam
i nadam se da si
jednom rečju 
d i v n a 
da voliš poeziju
i breze
na način na koji
sam ja to volela
biću sebična 
i reći ču 
da se nadam 
da si mi slična
da misliš u bojama
u melodiji
tihe španske gitare
divljeg majskog vetra 
tog čoveka
kog grliš
grlila sam i ja 
nežno
bezumno
pisala sam mu pesme
lečili su me
od njega
tog čoveka
koji je sad
pristao da bude tvoj
od njega 
koji ti govori poluistine 
u čije si
vlasi kose
upetljana
i na kraju
prokleto me ubedili
da život nije bajka
da su naši 
snovi daleko
Dakle 
zapamti 
tebi je Bog poklonio
nešto
zbog čega sam ja umirala
I zato
dok u nekom snežnom danu
budeš dodirivala
njegov vrat
ruke
lice
kosu
dok ga budeš grlila
budi sigurna 
da ne dodiruješ čoveka
nego nešto 
što je jedna žena 
davno pre tebe
pretvorila u poeziju.




Нема коментара:

Постави коментар