Maja Babović: Tu gdje si me slagao i gdje sam ti povjerovala

Tu, na sofi
Gdje sam lješkarila
I gdje je život ličio na putovanje
Kroz vremena koja su mi pripadala
I ona u koja neću zakoračiti
Tu gdje je djevojčica legla da spava
A probudila se žena željna sna
Umorna od jave
Prestrašena od života
Tu gdje život počinje
I gdje se završava.
Baš tu, na sofi
U dnevnom boravku
Ispod prozora
Tu gdje je vrijeme stalo
I gdje sam stala i ja
Kada sam tebe upoznala
Kada sam sebe upoznala...
Tu gdje sam te gledala
I ponosno mahala slatkorječivošću
Ne bih li ti usne mojim napojila
Tu gdje sam te čekala
Da kažeš da će proći
I da prođe
Tu gdje je nastala prva pjesma o tebi
A nakon nje još njih...
Tu gdje si me bezdušno ostavio
Ne osvrćući se.
Tu gdje si svašta o meni kazao.
Tu gdje sam ti oprostila,
I gdje sam te dočekala
Raširenih ruku
Radosno kličući Gospodu.
Tu, na sofi
Gdje je život ličio
Na novo poglavlje,
Tu zatvaram knjigu,
Tu se previjam od bolova,
Tu psujem sebe,
Tu vrištim od nemoći,
Tu ne vjerujem više u poljubac
Koji liječi boljke.
Tu gdje su nastale sve posljednje pjesme
O tebi
I nama.
Tu gdje ponovo pišem novu posljednju.
Tu gdje sam grlila tvoje slabosti,
Gdje sam imala tvoju dušu...
Tu gdje sam i ja posljednja žena
Koju si ljubio s ukusom prevare...
Tu, na sofi
U dnevnom boravku
Gdje je život zaličio na dramu u užem smislu,
Tu gdje se završavam
A nekad sam počinjala...
Tu, na sofi
Gdje si me svojatao,
Gdje si me glasno želio,
Gdje si me besramno imao.
Tu na sofi gdje smo maštali
O Petru,
Pavlu
I Ekaterini.
Tu gdje sam te fotografisala.
Tu gdje ne ličiš više na osobu s fotografije
Koja osmijehom kaže volim,
Koja tišinom postidi sve glasne ljubavi svijeta.
Tu, gdje si me slagao.
Tu, gdje sam ti povjerovala.
Tu
Gdje smo postali stranci.
Tu.
Jer svi putevi vode ka sofi.
Tu sam i da umrem
Ili da te konačno preživim.



Нема коментара:

Постави коментар